Redatelj: Igor Vuk Torbica
Prevoditelj: Vladimir Gerić
Dramaturginja: Nataša Antulov
Skladatelj: Josip Maršić
Scenograf: Branko Hojnik
Kostimografkinja: Manuela Paladin Šabanović
Koreografkinja: Ivana Kalc
Oblikovatelj svjetla: Boris Blidar
Igraju:
ALCESTE, Célimѐnin obožavatelj: Jerko Marčić
PHILINTE, Alcesteov prijatelj: Leon Lučev
ORONTE, Célimѐnin obožavatelj: Jasmin Mekić / Nikola Nedić
CÉLIMÈNE, Alcesteova ljubav: Katarina Bistrović Darvaš
ÉLIANTE, Célimѐnina sestrična: Marija Tadić
ARSINOÉ, Célimѐnina prijateljica: Olivera Baljak
ACASTE, markiz: Dražen Mikulić
CLITANDRE, markiz: Davor Jureško
Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Ana Kvrgić.
Lako bi bilo promatrati Alcestea kao tragičnu figuru, koja zbog neobuzdane pravdoljubivosti i urođene strasti da govori istinu, na kraju biva ostavljen samim i izopćenim iz društva. Mi smo pak u radu na ovoj predstavi pronašli razloge pitati se: nije li moguće da je Alcesteova priroda, samo jedna autentičnija, originalnija i interesantnija maska od svih mogućih maski onog ili ovog našeg vremena. Dakako, ne sporeći da niz britkih kritika koje Alceste upućuje društvenoj hipokriziji blistaju oštricom pronicljive analize i pravičnog argumentiranja. Mene je ipak zanimao sam čovjek iza svega toga, polje i centar iz kojeg njegovi "drajvovi" izlaze, kao i pitanje o tome je li istina isključivo moralna kategorija, nešto što se jednoobrazno prihvaća kao čovjekovo dobro svojstvo. Priliku za to, dao je, vjerujem, sam Moliѐre spretnim, majstorski ambivalentnim odnosom prema ovom liku. Upravo zbog ovakvih višeznačnosti njegovog pisanja, ključno je pitanje trebamo li se danas Moliѐreovim komedijama opušteno smiješiti ili ih sagledati u svjetlu analize kolektivne malignosti društva.
Igor Vuk Torbica
