Redatelj: Janusz Kica
Scenografi: Studio Numen, Ivana Jonke
Kostimografkinja: Doris Kristić
Autorica glazbe: Tamara Obrovac
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
1. OBOŽAVATELJICA
VIKTOR, dramski pisac i scenarist, bivši rock-gitarist i pop-rock zvijezda bivše Jugoslavije: Goran Grgić
ANA, njegova supruga: Ana Begić
JEVRESA, obožavateljica: Ksenija Marinković
MARIJAN, bivši rock-bubnjar, danas odvjetnik: Ivan Jončić
GOSPODIN, zaposlenik srpskoga veleposlanstva: Slavko Juraga
NEMANJA, izvanbračni Jevresin sin: Luka Dragić
2. PRVI MUSLIMAN U SELU
VIKTOR, dramski pisac i scenarist: Goran Grgić
NIKOLA, udovac, trenutno ateist: Siniša Popović
JOZO, umirovljenik i poduzetnik: Bojan Navojec
JURE, ratni invalid bez nogu: Ivan Glowatzky
ANTE, Jurin otac: Milan Pleština
MIĆUN, Jurin prijatelj: Silvio Vovk
DULE, Jurin prijatelj: Kristijan Potočki
MARINKO, lokalni političar: Alen Šalinović
MLADENKA, istodobno pravoslavka, katolkinja i muslimanka: Jelena Perčin
3. ISPOD PERIKE
VIKTOR, dramski pisac, filmski scenarist: Goran Grgić
ANA, njegova žena: Ana Begić
JASNA, udovica i samohrana majka: Alma Prica
MARIJAN, odvjetnik: Damir Markovina
DADILJA: Katija Zubčić
SESTRA, Jasnina sestra: Vanja Matujec
VESNA, trenerica mažoretkinja: Iva Mihalić
KOR DADILJA:
SLAVICA, prva dadilja: Barbara Vicković
KSENIJA, druga dadilja: Olga Pakalović
NIKOLINA, treća dadilja: Ivana Boban
MAGDALENA, četvrta dadilja: Dora Lipovčan
Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Amar Bukvić.
U dramskoj suiti "Ljudi od voska", u njezina tri stavka, ispisane su tri mračne priče o roditeljstvu; prva o ocu i biološkome sinu za čije postojanje nije znao, a koji je zločinac, druga, osim priče o vjenčanju i brige kakav će nasljednik biti, ponajprije priča o tragediji jedne djevojke i treća, o majci i njezinoj biološkoj kćeri, majci – smrtno bolesnoj koja traži skrbnike za svoju kćer. Postoji i priča o autoru. Piscu Viktoru kao dramskome liku, autoru Mati koji se upleće u "Dramskome pogovoru", ali ne postoji priča o Mati Matišiću, iako je možda očekujemo. No, nje nema, ali ne zato što bi Mate Matišić krajnjom okrutnošću želio uskratiti svoju ispovijest, nego ne postoji zato što ulazimo u svijet fikcije. A da smo u svijetu fikcije, saznat ćemo i saznavati, na nekoliko razina, tako da će i najveći pozitivistički naivci na kraju biti uvjereni. Mate Matišić je, ponajprije, u dramu unio zbiljske činjenice iz svojega života, ali pri tome nije napisao "svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna". Uopće nije. On unosi zbiljske činjenice upravo u želji pokazivanja kako fikcija i zbilja nemaju nikakve veze. Kako bi što bolje pokazao demijuršku, apsolutnu moć stvaratelja-umjetnika, kao i beskonačnu otvorenost fikcionalnoga svijeta, Mate Matišić, želeći dodatno zavarati čitatelja/gledatelja u dramu unosi, kao dio Viktorova života, nekoliko činjenica koje odgovaraju životu pisca Mate Matišića.
Željka Matijašević
