Redateljica: Dora Ruždjak Podolski
Autor dramatizacije i dramaturg: Tomislav Zajec
Scenograf: Stefano Katunar
Kostimografkinja: Doris Kristić
Suradnica za scenski pokret: Petra Hrašćanec
Skladatelj: Stanko Kovačić
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
Jezična savjetnica: Ines Carović
Korepetitor: Milorad Stranić
Oblikovatelj maski: Slavko Vidović
Autor crteža: Tit Medvešek
Igraju:
Matija: Adrian Pezdirc
Franjo: Dado Ćosić
Majka: Doris Šarić Kukuljica
Baka: Urša Raukar
Dr. Miholjek Lazanin; Hešto: Pjer Meničanin
Dr. Perković; Pujto: Milica Manojlović
Iva: Nataša Dorčić
Dina: Mia Biondić
Teta; Lidija; Terezika Kunčec: Dora Polić Vitez
Učiteljica; Dejanova majka: Suzana Nikolić
Milica; Suzana: Barbara Prpić
Silvija; Franjina majka: Nadežda Perišić Radović
Svećenik; Zvonko Demokracija: Damir Šaban
Mladen Horvat: Danijel Ljuboja
Franjin otac; Dejanov otac; Šogor; Stankec; Imbro Perčić: Zoran Čubrilo
Dejan; Zdravko Tenodi: Jasmin Telalović
Krunek; Mario Brezovec: Mateo Videk
Glazbenik: Stanko Kovačić
Mali Matija: Nikola Ljutić / Leon Bujanović
Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Filip Križan.
"Črna mati zemla" roman je koji se uporno i dosljedno opire definicijama, ili pokušajima da ga se ubaci u određen sustav sistematizacije koji bi pomogao njegovu dešifriranju i pritom ponudio jednoznačne odgovore ili tumačenja. Nekoliko je razloga za to. Spektar podloženih tema, a onda i motiva koji te teme ulančano opslužuju impresivan je sam po sebi; vremenski skokovi u kojima se teme podastiru i obrazlažu vrtoglavi su i služe se tehnikama rezova i pretapanja; stilska raznolikost građe, podjednako uvjerljiva u svim svojim manifestacijama, vjerno prati unutarnju fokalizaciju te dobnu i socijalnu zrelost glavnog junaka Matije Dolenčeca; te na koncu tretman jezika i njegova uporaba kao dramaturškog sredstva, od standarda i njegovih izvedenica sve do mjesnoga govora gornjeg Međimurja, dovoljni su argumenti početne teze. Roman je to koji je zaista veoma teško uhvatiti, riječ je o materijalu koji je, u najboljem smislu tog pojma, hiperaktivan. U svom prvom čitanju pitak, potresan i zavodljiv, a u svakom drugom kriptičan, zatvoren, s teško probojnim matricama i pomalo drskim izbjegavanjem konačnih odgovora. U nekim trenucima rada na dramatizaciji redateljici Dori Ruždjak i meni gotovo se činilo da pred sobom imamo živi organizam...
Tomislav Zajec
