Redateljica: Snežana Trišić
Prevoditelj: Boško Milin
Scenograf: Darko Nedeljković
Kostimografkinja: Maja Mirković
Skladateljica: Irena Popović
Dramaturginja: Gordana Goncić
Lektorica: dr. Ljiljana Mrkić Popović
Igraju:
Kazimir: Bojan Dimitrijević
Karolina: Jelena Đokić
Merkel Franz: Marinko Madžgalj / Bojan Žirović
Erna, njegova djevojka: Katarina Žutić
Rauch: Tihomir Stanić
Speer: Nenad Ćirić
Schürzinger: Nebojša Ilić
Elli: Milica Gojković
Maria: Jovana Stojiljković
Konferansje: Radomir Nikolić
Direktor cirkusa: Vladan Matović
Orkestar: Irena Popović (klavir), Vladimir Gurbaj (klarinet), Danilo Tirnanić (bubnjevi)
Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Barbara Nola.
Iz svega ovoga već proizlazi da parodija ne može biti moj cilj - često mi predbacuju parodiju, to, naravno, ni u kojem slučaju nije točno. Ja mrzim parodiju! Satira i karikatura - to već može, tu i tamo. Ali, satirična i karikaturalna mjesta u mojim komadima možete izbrojati na prste jedne ruke - ja nisam satiričar, moj je jedini cilj sljedeći: demaskiranje svijesti. Bez demaskiranja nekog čovjeka, nekog grada - pa to bi bilo strašno jeftino! (...) Tog demaskiranja prihvatio sam se iz dva razloga: prvi je taj što mi to čini zadovoljstvo, a drugi zbog mojih spoznaja o prirodi kazališta, o njegovom zadatku, a u krajnjoj liniji o zadatku svake umjetnosti, koji je sljedeći (i o tome se sigurno već govori) - ljudi idu u kazalište da bi se zabavili, da bi se uzdigli i da bi, eventualno, mogli plakati, ili da bi nešto saznali. Da bi stekli neko iskustvo. Postoji, dakle, zabavno kazalište, estetičko kazalište i pedagoško kazalište. Sva tri imaju jednu stvar zajedničku: da uvjere ljude u jednu fikciju, što nije u stanju nijedna druga umjetnost.
Ödön von Horváth
