(I. DIO) Karneval
Dramatizacija: Ana Tonković Dolenčić
Redateljica: Helena Petković
Dramaturginja: Ana Tonković Dolenčić
Scenograf: Igor Vasiljev
Kostimografkinja: Matea Pasarić
Skladatelj: Frano Đurović
Oblikovatelj svjetla: Deni Šesnić
Scenski pokret: Blaženka Kovač Carić
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Igraju:
Doktor Delongo: Siniša Popović
Magistar Budikovac: Goran Grgić
Visko: Franjo Kuhar
Friseur: Zijad Gračić
Holič: Alen Šalinović
Vrata Nebeska, tetka doktora Delonga: Ana Begić
Barbara, žena magistra Budikovca: Barbara Vicković
Mate Magran: Dušan Bućan
Nane Bardela: Luka Dragić
Limena glazba: David Korunić (udaraljke, bubanj); Vojislav Čičić (udaraljke); Ivan Bošnjak (trombon); Robert Pajić (klarinet); Nikola Fabijanić (saksofon); Marijana Jarža (pikolo); Dubravko Sučec (truba)
(II. DIO) Prah
Dramatizacija: Tomislav Zajec
Redatelj: Ivan Plazibat
Dramaturg: Tomislav Zajec
Scenograf: Igor Vasiljev
Kostimografkinja: Petra Dančević
Skladatelj: Frano Đurović
Oblikovatelj svjetla: Deni Šesnić
Autor video projekcija: Igor Pauška
Scenski pokret i koreografija: Maja Marjančić
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Igraju:
Tonko plemeniti Jankin: Milan Pleština
Ana: Iva Mihalić
Geometar, Anin suprug: Damir Markovina
Janko, Tonkov brat: Ivan Glowatzky
Majka: Daria Lorenci Flatz
Lucija: Ivana Boban
Antun, Tonkov stric: Ljubomir Kerekeš
(III. DIO) Po motivima novela Ranka Marinkovića("Poniženje Sokrata", "Balkon", "Ni braća no rođaci", "Mislilac nad osam grobova", "Suknja", "Samotni život tvoj")
Dramatizacija: Matko Botić i Olja Lozica
Redateljica: Olja Lozica
Dramaturg: Matko Botić
Scenograf: Igor Vasiljev
Kostimograf: Mario Leko
Skladatelj: Matko Botić
Oblikovatelj svjetla: Deni Šesnić
Scenski pokret: Blaženka Kovač Carić
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Igraju:
Zvonimir Zoričić
Dušan Bućan
Dušan Gojić
Mirta Zečević
Katija Zubčić
Vlasta Ramljak
Lana Barić
Žene su na prozorima, ptice na plavom nebu, muškarci po barkama, mirisne trave, starice u crnini, raznobojni zalasci, ribe na gradelama, kamene kuće, djeca pod nogama i rublje na konopcima... Međutim, život u sebi uvijek nosi svoju suprotnost koja potmulo i uporno bruji pod krhkim nizom slika u neprestanom pretapanju. Bruji crni Mediteran, mračno more utopljenika, uzdišu dubine, titra intenzivna destrukcija. Privremenost postojanja i iskustvo neprekidne promjene u ljude zemalja gdje uspijevaju masline unose prvo nemir, pa strah, a na kraju i potrebu za uništenjem: bližega ili daljega, svejedno, jer ako nećeš ti njega, on će svakako tebe. (...) Nad najljepšim spomenicima proliveno je najviše krvi, zlatni rez prizora samo je fikcija koja prikriva činjenice - bonaca je privremena i mjesečina varljiva. Ana Tonković Dolenčić
