ELLING

Drama o dvojici neobičnih prijatelja koja premijerno stiže na virovitičku scenu imala je neobičan umjetnički put. Ingvar Ambjornsen, norveški pisac, napisao je u devedesetima tetralogiju "Elling", četiri romana o čovjeku s margine uspješnog društva. Jedan od tih romana, "Braća po krvi", adaptiran je u film "Elling" koji je 2001. bio nominiran za Oscara za najbolji strani flim. Na osnovu toga filma Simon Bent, engleski dramatičar i scenarist, napisao je 2007. vrlo uspješnu dramu "Elling" koja je dospjela do West Enda i Broadwaya. Elling je glavni karakter u svim tim djelima, marginalac i neprilagođen čovjek u naizgled savršenom društvu krajnjeg sjevera Europe. A baš taj skandinavski način života posljednjih je godina sve popularniji u književnosti i na filmu. Prava manija koja je zavladala oko švedskog pisca Stiega Larssona i njegove trilogije "Milenij", a malo nakon toga i uspjeh romana "Hipnotizer" napisanog pod pseudonimom Larsa Keplera (iza kojeg stoji bračni par Ahndoril) potaknula je interes za europski sjever. Ono što je zanimljivo jest činjenica da novi "sjeverni" književni val pokazuje naličje skandinavskog socijalnog modela koji je, navodno, idealan model suvremenog društva, a iza kojeg zapravo vlada vrlo neugodna, mračna slika stvarnosti i socijalne zloupotrebe. Baš kao i Ingvar Ambjornsen i Larsson i Kepler govore o skrivenoj strani savršenog društva: psihičkim bolesnicima, socijalno neprilagođenima i uopće, onima s potpune društvene margine, ljudima o kojima službena politika - šuti. No, za razliku od Larssona i Keplera, Ingvar Ambjornsen, a nakon njega i film i drama nastali po njegovom romanu, ne bave se kriminalom kao posljedicom takvog stanja. U "Ellingu" fokus je na drugoj mogućnosti: da socijalna neprilagođenost umjesto kriminala rezultira dubokim razumijevanjem i humanošću.

Jasen Boko