Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu

Redatelj: Želimir Mesarić
Dramaturg: Ante Armanini
Scenograf: Miljenko Sekulić
Kostimografkinje: Diana Kosec Bourek i Ika Škomrlj
Skladatelj: Davor Bobić
Koreografkinja: Svetlana Lukić
Jezični savjetnik i asistent redatelja: Zdenko Brlek
Oblikovatelj svjetla: Olivije Marečić
Asistent skladatelja: Kristijan Funarić
Asistent scenografa: Slaven Edvin Bot

Igraju:

Janica Labudan, roj.Godinič: Petra Kurtela
Marko Labudan, lugar: Damir Markovina
Joža Sveti: Jan Kerekeš
Dora Labudan, roj. Krištofič: Ljiljana Bogojević
Tomo Labudan: Ljubomir Kerekeš
Jaga Labudan, roj. Bužek: Dunja Fajdić
Ježovička: Vesna Stilinović
Bara Žganjer, roj. Žunec: Sunčana Zelenika Konjević
Martin Žganjer: Robert Plemić
Vid Žugečić - Amerikanec: Draško Zidar
Kata Godinič: Marija Krpan
Janko Godinič: Zdenko Brlek
Marica: Tena Rak / Dunja Kozić
Jela: Sara Ipša / Nikolina Herceg
Jandro Žugečić: Darko Plovanić
Nadšumar: Zvonimir Jelačić
Velečasni: Zvonko Zečević
Grobar: Mladen Jerneić
Selske puce i dečki: Folkloraški KUD-a Varteks

Slavko Kolar je vjerojatno prvi pravi realist u hrvatskoj književnosti. Njegov realizam nema natruha romantizma, još manje sentimentalizma, a napokon se uspio odmaknuti od naturalizma koji je tek desetljeće prije njega (s vrhuncem u Miroslava Krleže) bio jedan od temeljnih stilova u hrvatskoj književnosti. Izuzetan logičar kojem se nikada ne potkrada nikakva greška u gradnji likova i kompoziciji, a potpuno svjestan do koje se mjere sa svojim likovima može igrati. Svoju igru iskazuje humorom, stizanjem do ruba groteske. Njegova groteska, začudo završava u realizmu. Pišući dramu "Breza" tražio sam upravo to - realno / groteskno koje daje motiva za smijeh i grč u želucu, ako već ne tešku tugu, tešku kao zemlja.
...
Danas je kajkavski, kao mali europski jezik, ugrožen prvenstveno pred invazivnom štokavštinom koja ima političku i medijsku moć. Moja inačica "Breze" pokušaj je doprinosa kajkavštini, skromna potvrda da je kajkavština jezik koji može izraziti sve tekovine suvremene civilizacije. Stoga i jest jezik. Moja je želja bila da doprinesem potvrdi da je kajkavština besprijekorno podobna za izražavanje najsuptilnijih osjećaja.
Borivoj Radaković

breza