Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu
Redatelj: Janusz Kica
Prevoditelji: Ivan Kušan i Goran Ferčec
Dramaturg: Goran Ferčec
Scenograf: Marko Japelj
Kostimografkinja: Diana Kosec Bourek
Skladatelj: Stanko Juzbašić
Oblikovatelj svjetla: Olivije Marečić
Oblikovatelj zvuka: Želimir Jedinak
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Suradnica kostimogafkinje: Barbara Bourek
Asistentica redatelja: Frana Marija Vranković
Igraju:
Grigorejev: Franjo Kuhar
Stjepan Trofimovič Vjerhovenski: Zvonimir Zoričić
Varvara Petrovna Stavrogina: Branka Cvitković
Liputin: Tomislav Stojković
Šigaljov: Dušan Bućan
Ivan Šatov: Bojan Navojec
Virginski: Alen Šalinović
Aleksej Jegorovič:Miro Šegrt
Nikolaj Vsevolodovič Stavrogin: Milan Pleština
Praskovja Ivanovna Drozdova: Katija Zubčić
Darija-Daša Šatova: Olga Pakalović
Aleksej Kirilov: Livio Badurina
Jelisaveta-Liza Drozdova: Zrinka Cvitešić
Mavrikij Nikolajevič: Damir Markovina
Marja Timofejevna Lebjatkina: Alma Prica
Kapetan Lebjatkin: Ljubomir Kerekeš
Pjotr Stjepanovič Vjerhovenski: Goran Grgić
Fećka: Nikša Kušelj
Student: Luka Dragić
Ljamšin: Kristijan Potočki
Arhijeraj Tihon: Božidar Boban
Marja Šatova: Vanja Matujec
Studenica: Iva Mihalić / Nera Stipičević
Camus s jedne i Wajda s druge strane u odnosu prema izvoru odlučuju se, koristeći iste situacije i motive za dva različita pristupa sadržaju. Dok Camus krajem pedesetih poseže za "Bjesovima" kao za djelom u kojem se naziru počeci ideje nihilizma i preko kojeg afirmira svoju filozofsku doktrinu apsurda ljudske egzistencije, načinjući pitanja individualne slobode kroz problematiku postojanja Boga, Wajdin je interes početkom sedamdesetih usmjeren na iscrpljivanje teme milosrdnog Boga kao dominantnog motiva u "Bjesovima". Dok Camus poslušno slijedi kronologiju Dostojevskijevog romana jer u dekomponiranju ne nalazi interes, Wajda čini svojevrsnu inverziju i započinje dramu scenom Stavroginove ispovijesti kod Tihona, izlažući na samom početku temu kojom će se baviti do samog kraja drame.
Za ovu smo se inscenaciju odlučili napraviti hibridnu verziju teksta, koristeći obje verzije i dodatno ih nadopunjujući dijelovima iz romana.
Baveći se sadržajno i temom koja interesira Camusa i temom koja intrigira Wajdu, donijeli smo radikalnu odluku i izbacili Pripovjedača, dokidajući njegovu sveznajuću poziciju, a radnju smo prebacili na dijalog. Pripovjedač je tako postao samo jedan od likova i njegova je funkcija svedena na onoga koji nema druge funkcije osim da održava narativ. Navedeni razlikovni postupci i motivi, izolirani formalnim i/ili tematskim interesom autora tek su neki od bezbroj mogućih pokušaja analitičkog iščitavanja dramaturške strukture romana "Bjesovi" i njegovih adaptacija.
Goran Ferčec, "Bilješka dramaturga"
