redatelj: Paolo Magelli
dramaturginja: Željka Udovičić
scenograf: Lorenzo Banci
kostimograf: Leo Kulaš
glazba: Arturo Annecchino (songove pjeva: Ivanka Mazurkijević)
oblikovatelji rasvjete: Paolo Magelli i Aleksandar Čavlek
ideja i realizacija filma: Ivan Marušić Klif i Paolo Magelli
igraju:
Igor Rajki, Pljačka
Ivor: Pjer Meničanin
Mama: Nina Violić
Tata: Sreten Mokrović
Baka: Ksenija Marinković
Beba: Milivoj Beader
Amerikanac: Marinko Maričić
Filip Šovagović, Zona snova
Nataša Dorčić
Goran Bogdan
Nina Mitrović, Javier
susjeda Jadranka: Doris Šarić - Kukuljica
Andrea: Ksenija Marinković
Lucija: Barbara Prpić - Biffel
Slađana: Jadranka Đokić
Damir Karakaš, Skoro nikad ne zaključavamo
Djevojka: Nina Violić
Anđelko: Frano Mašković
Braco: Milivoj Beader
Majka: Doris Šarić - Kukuljica
Ivan Vidić, Zoo
Jakov: Pjer Meničanin
Ana: Jadranka Đokić
Cura: Barbara Prpić - Biffel
Vuk: Sreten Mokrović
Svećenik: Milivoj Beader
Željeli smo na pozornici zaustaviti obrise grada, čije je ime zapisano u nazivu ovoga teatra, tekstovima pisaca koji su mislili različite trenutke toga istoga grada iz drugačijih perspektiva, smiono bilježeći fragmente neke buduće predstave. Njihove se priče isprepliću i drugim jezicima govore o istome, njihovi su karakteri prepisani s ulica po kojima su i sami prolazili, njihovi su interijeri i eksterijeri naše sobe i naši parkovi, sudbine njihovih junaka često su kao i naše prepuštene slučaju ili zaboravu. Oni su kroničari naših života koji su pak neodvojivi od fasada kuća i slike grada u kojem živimo. Nina Mitrović, Ivan Vidić, Filip Šovagović, Damir Karakaš i Igor Rajki dokazali su, uostalom, da grad poprima svoj oblik od raspoloženja onoga tko ga promatra. Poništena bajka, neuspjela pljačka, subotnja ili nedjeljna kava, monolog o umjetnosti i nesnalaženje proletarijata iz predgrađa... kao opća mjesta prepoznavanja svih gradova i istodobno specifični znakovi prepoznavanja upravo ovoga grada. Osamljenost nije geografski pojam, niti se pojavljuje samo na određenim mjestima, ne prisvajaju je isključivo tranzicijski prostori, naprotiv, raspoređena je ravnomjerno i bezizlazno sve obuzima.
Dubravka Vrgoč
