Žaba

Tijekom dogovora oko postavljanja "Žabe" u Kamernom teatru, Elmir mi je mailom poslao tekst himne Liverpoolovih navijača, onako, "da mi se nađe". Nemalo sam puta, priznajem, posve zaslijepljen onom neobjašnjivom muškom ushićenošću loptom i svime što je prati, uživao slušajući kako prepun stadion, u gotovo svečanoj atmosferi, pjeva tu pjesmu. Čim mi je stigla kao dodatak kratkom pismu napisanom od redatelja s kojim sam dotad popio tek kavu ili dvije, znao sam da se radujem sarajevskoj "Žabi". Naime, ljudi koji pjevaju "You'll never walk alone" i ljudi koji su se okupili u jednoj brijačnici kako bi se suočili sa svojom usamljenošću i nemogućnošću da doista čuju i uvaže jedan drugog, isti su ljudi. I ima ih, naravno, i u Zagrebu, i u Sarajevu, i u Liverpoolu. Pri tome uopće ne želim reći da "Žaba" kao tekst jest ili da bi trebala biti "univerzalna" i "globalna", već samo da se nadam kako ima snage biti ljudska. Posve obična, dakle, i prisna, koliko god je to moguće. Bliska tišini.
Dubravko Mihanović