Woyzeck

O aktualnosti "Woyzecka" danas je suvišno trošiti riječi, vrijeme koje je slijedilo Büchneru pretvorilo je ovu dramu u jednu od rijetkih modernih tragedija, a čovjeka u bezličnu, manipuliranu jedinku, potpuno otuđenu od sebe i ljudi koji ga okružuju. Postavljajući "Woyzecka" u Hrvatskoj danas iskoristili smo njegovu fragmentarnost da bismo se i sami poigrali strukturom, ali i značenjima. Ostavili smo, naravno, tragediju maloga čovjeka potpuno ogoljenoga i
izmanipuliranoga od onih koje bismo danas definirali kao "strukture moći", lišenog čovječnosti u vječitoj borbi za novac, ali smo mu izgradili novi okvir,
naznačen u samoj drami, ne pokušavajući u nju inkorporirati naše ideje. I ovakav fragmentaran "Woyzeck" sav u naznakama, dovoljno je snažan komad da mu ne treba nikakvo "osuvremenjivanje". Samo smo iskoristili Büchnerove motive i scenski okvir ove tragedije izgradili od dva dramatičareva fragmenta, opsjenara u cirkusu i anti-bajke koju u jednom fragmentu priča baka, kojoj ni prije ni kasnije nema traga u drami. Scena cirkusa 180 godina kasnije pretvorila se u vizionarsku sliku suvremenog potrošačkog društva, sveprisutnog estradiziranja stvarnosti i produciranje pseudo-zvijezda kako bi se prikrila prava, surova slika društva u kojem živimo, a koje proizvodi jedino kratkotrajnu površnost izloženu na permanentnim rasprodajama. Sav taj pseudo-glamour kojima nas mediji zatrpavaju ima samo jednu svrhu: dodatno eliminiranje svake kritičnosti i svega ljudskoga što je preostalo u potencijalnom potrošaču.
Jasen Boko