Redatelj: Paolo Magelli
Dramaturginja: Željka Udovičić
Scenograf: Lorenzo Banci
Kostimograf: Leo Kulaš
Skladatelj: Ljupče Konstantinov
Igraju:
Tezej, vojvoda atenski; Oberon, kralj vila: Simo Trebješanin
Titanija, kraljica vila; Hipolita, kraljica Amazonki, Tezejeva vjerenica: Ana Vujošević
Lisandar: Milivoje Obradović
Demetar: Zoran Vujović
Hermija, Egejeva kći, zaljubljena u Lisandra: Jelena Nenezić
Helena, zaljubljena u Demetra: Sanja Vujović
Egej, Hermijin otac: Slobodan Marunović
Dunja, tesar: Momo Pićurić
Dušica, stolar: Stevan Radusinović
Vratilo, tkalac: Srđan Grahovac
Frula, krpač mjehova: Dejan Ivanić
Njuška, krpač kotlova: Petar Burić
Gladnica, krojač: Slavko Kalezić
Filostrat, organizator igara i zabava za Tezeja; Puk: Marina Vujović
Vile: Nada Vukčević, Žaklina Oštir, Tanja Torbica, Ivana Drakić
Glazbenik: Miodrag - Šule Jovović
Neosporno svatko sanja svakog i neosporno je da svatko u snu živi bolje nego na javi. I da se kazalište kao mjesto okupljanja daje kao Titanija magarcu. Radeći na ovim probama sam mislio, ne znam zašto, često na Pirandella, na Terencija, Ovidija, ali i na Becketta. Zašto je to bilo tako? Zato što je tema apsurdnost življenja. I Shakespeareu je već sve jasno: realitet je nepopravljiv. Kao i Beckettu. I dok Beckett svojom literaturom bježi u traganje za prostorima poslije smrti, Shakespeare bježi u kozmos. Vrti se oko mjeseca.
...
Evo, u ovom trenutku po Europi se strašno često i mnogo igra "San". Zašto - to je pitanje koje me intrigira.
...
Mogu samo reći kako sam percipirao "San" sve ove godine. Vraćao bi mi se u glavu, čini mu se u nekim fragmentima koji su našli mjesta i u ovom poslu danas. Danas, kada je itekako aktualan, jer se njegova visoka političnost može rezimirati u jednoj rečenici: zaustavite svijet, hoću sići. Shakespeare ti naprosto nudi ulazak u jednu intelektualnu oazu, u jedan drugi mentalni prostor. Vraćamo se, kao i u komadu, na početak, i možemo jednostavno reći - on te uči bijegu. (Paolo Magelli)
