Redatelj: Ivica Kunčević
Scenograf: Ivica Prlender
Redatelj: Krešimir Dolenčić
Prevoditelji: Vlatko Broz, Marko Fotez
Dirigent i korepetitor: Dušan Zubalj
Dramaturginja: Ana Tonković Dolenčić
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Kostimograf: Alan Hranitelj
Koreografkinja: Larisa Lipovac
Oblikovanje svjetla: Deni Šesnić
Igraju:
Jonathan Jeremiah Peachum, šef prosjaka: Danko Ljuština
Celia Peachum, njegova žena: Branka Cvitković
Polly, njihova kći: Vanda Winter
Macheath, zvani Mackie Nož, šef razbojnika: Nikša Kušelj
Tigar Brown, šef londonske policije: Siniša Popović
Lucy, njegova kći: Dora Lipovčan
Kimball, pastor; Smith, policajac: Alen Šalinović
Rupetina Jenny: Zrinka Cvitešić
Filch, prosjak: Vedran Mlikota
Matija Groš: Marijan Jurišić
Jakov Kuka: Ivan Brkić
Robert Pila: Tomislav Stojković
Walter Tužna Vrba: Ivan Jončić
Bludnice: Molly: Ana Kraljević
Dolly: Nera Stipičević
Vixen: Petra Sanader
Betty: Maja Posavec
Prosjaci: Prvi prosjak: Špiro Guberina
Drugi prosjak: Astrid Turina
Treći prosjak: Josip Filipović
Četvrti prosjak: Ioan Barbu
Orkestar: Dušan Zubalj, Ramon-Tomislav Reberšak, Marko Bobičanec, Juraj Janjić, Robert Polgar, Zdenko Ivanušić, Manuela
Bradić, Nikola Zubalj, Hrvoje Rupčić, Berislav Arlavi
Mnogo je razloga zašto još i danas, pa baš osobito danas, vrijedi uroniti u svijet "Opere za tri groša". Naime, tu postoji direktno artikulirana težnja za promjenom svijeta, ako treba i s ideološkim konotacijama, postoji želja za raskrinkavanjem i ispravljanjem nepravdi, neukroćeni stav i žestoka pobuna protiv besmisla koji neće zastarjeti s vremenom i preimenovanjem okolnosti, promjenom "izma". Rijetko tko danas tako upire prstom, a najmanje u kazalištu. Kad se na to netko i odvaži, postupak često zapadne u nabrajanje i dijagnostiku, bez pravog smjera koji vodi u rehabilitaciju. Upravo je to ono što je kod Brechtovog djela očaravajuće - idealan omjer uznemirujućih i umirujućih elemenata. To je komad koji istodobno potiče opasne analitičke sustave, ali i zabavlja, humorom opušta kako bi istina doprla dublje, a to je samo na prvi pogled proturječno. Baš taj ambivalentan karakter "Operu za tri groša" čini jednostavno neodoljivom paradigmom crnog humora. Dva sloja ovog komada možemo nazvati još i prikazivački i prokazivački, a oni stoje u proporcionalnom odnosu - što je prikazivački (fabularni) aspekt naglašeniji i razrađeniji, tim je veća snaga i prokazivačkog (kritičkog) aspekta. Rečeno s još manje riječi - što se bolje zabavljamo, oštroumnije zaključujemo. (Ana Tonković Dolenčić)
