Redatelj, scenograf i dramatizacija romana: Boris Svrtan
Autor romana: Ivo Balenović
Kostimografkinja: Vedrana Rapić
Glazba: Mario Mirković
Koreografkinja: Blaženka Kovač
Redatelj videa: Rajko Minković
Oblikovanje svjetla: Olivije Marečić
Igraju:
Filip: Mario Mirković
Krpa: Vilim Matula
Kizo: Hrvoje Kečkeš
Mrtvi: Tarik Filipović
Dejan: Borko Perić
Milica: Branka Trlin
Marija: Nina Erak - Svrtan
Zvonko: Edo Vujić
Stevo, Ravnatelj, Dr. Prka: Željko Königsknecht
Vesna, Nuša: Linda Begonja
Nadica: Elizabeta Kukić
Jadranka: Kostadinka Velkovska
Lucija, Dr. Pongračić - Weisner: Mia Begović
Jasna, Sanja, Zorica: Ana Maras
Dr. Bezjak: Vlatko Dulić
Joža, Hohnjec, Zombi, Xavit: Antun Tudić
Štefica, Nensi, časnica HV-a: Ivana Legati
Miloš, Kobra: Dragoljub Lazarov
Glas spikera: Duško Čurlić
Djeca: Marta Dogan, Tena Nemet Brankov, Petra Svrtan, Lukas Ettinger, Filip Kurelac, Juraj Raković, Alan Sopta, Andrija Sunko, Lan Rajlić, Karlo Tanhofer
METASTASIS je grčka riječ koja označava promjene ili premještanja. U medicini taj pojam je vezan uz premještanje žarišta zloćudne bolesti. U društvu nastaju METASTAZE kad se neke zloćudne pojave i događaji poput rata, korupcije i kriminala ne tretiraju na istinit i pravedan način i ne liječe u svom ishodištu, nego služe za lažne ideološke i političke borbe te medijskom manipulacijom METASTAZIRAJU do granica apsurda i potpunog društvenog ludila. Ljudi s društvenih rubova, poniženi, zaboravljeni i obespravljeni, ne snalaze se u tom metežu koji se stručno zove tranzicija, a koji se čak cinično prikazuje kao povijesni napredak. Tako dezorijentirani vrlo lako postaju META različitih teledirigiranih eksperimenata prema kojima i STAZE miševa u labirintu izgledaju kao polja slobode. U takvom okruženju obrazovanje, kultura i umjetnost postaju preprekom ukoliko nisu uključene u korporacijsku Übermensch logiku te im jedino preostaje pridružiti se globalnom kokodakanju ili odumrijeti.
Predstava METASTAZE prati sudbinu likova slučajno zatečenih 2007. u jednom zagrebačkom kvartu između Save i pruge, koji se nimalo ne razlikuje od bilo kojeg rubnog kvarta U HRVATSKOJ, Europi ili svijetu. Tako lokalna kvartovska priča sa svojim apsurdnim i bolnim obratima postaje univerzalna i prepoznatljiva, dijagnosticirana kao METASTAZA u društvenom tkivu. Možemo se samo nadati da je pojava METASTAZE u našem društvu otkrivena na vrijeme, te da će i Vaše promatranje i aktivno sudjelovanje, poštovani gledatelji, pridonijeti njenom liječenju jedinom efikasnom metodom - zračenjem humorom, suosjećanjem i razmišljanjem. (Boris Svrtan)
