Kauboji

U jedno bezimeno mjestašce, nalik Ogulinu ili Bednji ili Ladimirevcima, stiže redatelj koji odlučuje vratiti se svome djetinjem snu o kaubojima i postaviti mjuzikl s lokalnim naturščicima. Ova trupa sazdana je od ljudi koji, poput bova, plutaju u vremenu i prostoru, koji su, na putu od rođenja do odraslosti, svaku moguću šansu izgubili ili jednostavno - prespavali. To je pozicija iz koje kreće saga o njima i njihovom odskoku u snove, zajedno s vestern mjuziklom u punom sjaju, poput ode žanru koji slavi herojstvo antiheroja, barut, suze, usnu harmoniku i poljupce na mjesečini. Mogućnost grubosti i nemogućnost nježnosti, okvir je melodrame.
Korektnost politički nekorektnog humora, lavine naoko usputnih bizarnih bravuroza, šaka su u trbuh licemjernosti korektnog društvenog bontona, ovdje i sada. To je ona šaka koju poznajemo iz ostalih Exitovih predstava, baš kao i natprosječna glumačka spremnost, maštovitost pokreta i kirurška preciznost detalja u izvedbi kojom ni iz čega, iz tame prazne pozornice, nastaje sve, pa i mnogo više. (Pavlica Bajsić)