Ničiji sin

Susret sa sablastima iz nedavne prošlosti donose i sva tri dijela Matišićeve "Posmrtne trilogije". (...) Središnja figura treće drame, "Ničiji sin", hrvatski je ratni vojni invalid Ivan, sin sveučilišnog profesora, bivšeg političkog zatvorenika i novokomponiranog političara Izidora Barića, u čiji život naprasno i ucjenjivački upada njegov nekadašnji čuvar, Srbin Simo. To je početak završnog dijela bizarne obiteljske drame u kojoj se polagano razotkrivaju "sablasti prošlosti": dr. Barić je u zatvoru cinkao svoje kolege, a njegova je žena, kako bi ga zaštitila, spavala sa Simom, i taj je Simo, zapravo, pravi Ivanov otac. "Živio sam kao Hrvat, a umrijet ću kao Srbin", viče Ivan, započinjući svoj "konceptualni" ples smrti, čiji je (uspješno dosegnuti) cilj počiniti "bezgrešno hrvatsko katoličko samoubojstvo na srpski pravoslavni način". (...) Taj spoj irealne realnosti i crnohumornog pristupa ozbiljnim temama u ovim je dramama posebno delikatan. Ne samo stoga što se Matišić kroz bavljenje s velikim dramskim temama, paradigmatskim za povijest europske dramske književnosti (pravo na grob; grijeh i iskupljenje; identitet), upušta u kritičku raspravu s općim stavovima i službenim istinama, demistificirajući pri tome neke od važnih mitova suvremenog hrvatskog društva (primjerice onaj o beskompromisnim hrvatskim političkim zatvorenicima ili o bezgrešnim hrvatskim bojovnicima), nego i zbog toga što se kroz te teme bavi teškim pojedinačnim iskustvima i tragedijama.
Hrvoje Ivanković, "Naopaki dramski svijet Mate Matišića"