Redatelj: Ozren Prohić
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Kostimografkinja: Irena Sušac
Dramaturginja: Sanja Ivić
Jezični savjetnik za dubrovački: Matko Sršen
Jezična savjetnica za talijanski: Iva Grgić
Skladatelj: Davor Bobić
Oblikovanje svjetla: Deni Šesnić
Scenski pokret: Barbara Matijević
Igraju:
Dugi Nos: Zijad Gračić
Dundo Maroje: Krunoslav Šarić
Maro Marojev: Nikša Kušelj
Bokčilo: Dušan Gojić
Popiva: Milan Pleština
Pera: Mirta Zečević
Dživo: Tomislav Krstanović
Baba Perina: Marija Kohn
Laura: Livio Badurina
Petrunjela: Ana Begić
Ugo Tudešak: Žarko Potočnjak
Pomet Trpeza: Joško Ševo
Tripče: Vedran Mlikota
Niko: Ljubomir Kerekeš
Pijero: Ivan Jončić
Vlaho: Franjo Kuhar
Oštijerke: Barbara Vicković, Ivana Boban, Dora Lipovčan
Pavo Novobrđanin: Ivan Brkić
Grubiša: Alen Šalinović
Gulisav: Davor Borčić
Sadi: Tomislav Stojković
Lessandro: Zijad Gračić
Kamilo: Miro Šegrt
Kapetan: Zijad Gračić
Žbiri: Marijan Jurišić, Josip Filipović
Glazbenici: Mario Bočić (saksofon), Goran Gorše (bubnjevi), Nikica Karačić (kontrabas), Gordana Šuštić (harmonika)
Svi, doslovno svi su kupovali trošeći njemačke marke čuvane u čarapama, ladicama, madracima, ormarima, frižiderima, parketima i tome slično. Manija kupovanja je počela 1988. i trajala dvije godine. Činilo nam se da smo u raju. No, poslije raja slijedi pakao. Cijela ludost kupovanja naglo je prekinuta 1990. godine, a potpuno zamire 1991., kada počinje Domovinski rat. Tada se nikome više nije ništa kupovalo. No, već krajem devedesetih ponovno se budi duh vječitog tragača za trgovinama, pa će se otvorenje prvog velikog trgovačkog centra u blizini Zagreba pretvoriti u pravu opsadu bjesomučnih kupaca. Ludilo kupovanja je oživjelo, a živi i danas i prema svemu sudeći, živjet će još jako dugo. No, onaj čar prvog susreta sa samoposluživanjem iz mojeg djetinjstva nepovratno je nestao. Upravo taj čar, tu zatravljenost pri susretu s nečim tako novim i tako zamamnim da mu se ne može odoljeti, pokušali smo dočarati u ovoj predstavi. Ovaj put se radi o Rimu i nekom velikom samoposluživanju u njemu, ali to i nije toliko važno. Važan je odlazak u svijet, odlazak iz uske, domaće sredine, odlazak u krajeve gdje nam se sve čini boljim i ljepšim nego kod kuće, i zato budite blagonakloni prema našijencima koji su se zatekli u Rimu, jer oni nisu ništa lošiji od nas samih.
Sanja Ivić, "Samoposluživanje i drveni neboder"
