redateljica: Franka Perković
scenograf: Miljenko Sekulić
kostimografkinja: Đurđa Janeš
glazba: Daniel Biffel
oblikovanje svjetla: Damir Kruhak
igraju:
ZEKO: Sreten Mokrović
TONI: Franjo Dijak
GRGA: Sven Medvešek
MLADIĆ: Filip Juričić
Junaci "Žabe" zapravo su stereotipovi: brijač Zeko, u čijoj se radnji drama i događa, bivši je branitelj, obolio od PTSP-a; njegov brat Toni, kockar i pijanac, ostao je bez posla no to se ne usudi reći ženi kako ne bi dokrajčio ionako problematičan brak, a prijatelj im Grga pragmatični je i isprazni "dođoš" koji preživljava vozeći taksi i tješeći se preljubničkom vezom s puno mlađom djevojkom. Nakon što je nasilnim postupcima otjerao ženu i dijete, Zeko ima "trenutak istine" i s tom posljednjom dvojicom svojih sugovornika, te napokon ostaje sam, odlučan da Badnju večer okonča samoubojstvom...
Osnovna vrijednost Mihanovićeve drame, ono što je uzdiže iznad klišeja... jest način na koji donosi "kliničku sliku" unutarnjeg rastrojstva glavnog lika. Promjene raspoloženja, misaoni saltomortalei, fanatična odlučnost i razdiruća sumnja iskazana kombinacijom škrtih, rastrzanih rečenica i ekstatičnih monologa, vjeran su psihogram tog pojedinca, ali i cijele jedne neprimjetne vojske scorseseovskih "taksista" koja nas, zajedno sa svojim potisnutim problemima, svakodnevno okružuje.
Hrvoje Ivanković
