Režija: Vesna Muhoberac i Mira Muhoberac

Izvodi: Teatar M&M, Zagreb
Glume: učenice i učenici V. gimnazije iz Zagreba & studentice Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Nova predstava Teatra M&M, Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu & V. gimnazije iz Zagreba, Will&Sam koja praizvedbu ima 5. ožujka 2017. na Sceni 121 Gradskoga dramskog kazališta "Gavella" spoj je predstave Or-Hamlet (Performans o Hamletu i/li o svemu što se zbilo) i predstave O, divni dani (Performans o Beckettu i/li s Beckettom), preispitujući u njihovu spoju mogućnosti korespondiranja renesansne engleske i dvadesetostoljetne irske dramske i kazališne estetike Williama Shakespearea i Samuela Becketta. Ponajbolja dva teksta svjetske dramske književnosti, različita žanrovski i nastala u različito povijesno, dramsko i teatarsko vrijeme potiču na uvijek nova istraživanja, a danas ćete ih u režiji Vesne Muhoberac (Shakespeare) i Mire Muhoberac (Beckett) vidjeti međusobno povezive, kao produkt zajedničkoga čitanja, u podudarnome performativnome kazališnome kodu koji suvremenim kazališnim gledateljima nudi modernu predstavu uključujući elemente postpostmodernizma, pop-kulture, jazz-koncerata i DJ-ova. Ispreplećući kazališne vremenski udaljene, a semantički vrlo povezive silnice zamjene i promjene identiteta, preispitivanja egzistencijalnoga trajanja, (ne)dolaženja smrti, smisla života, otuđenja u ljubavi i mogućega prijateljstva, predstava se igra životom i teatrom, prizivajući Huizingu i homo ludens, osvješćujući maskiranje i demaskiranje, šahovske pravilnosti kretanja na i po ploči života, jezika i književnosti, kao i dasaka koje nam svima život znače, dječjih igara brojalica i školice i okrutnih igara odraslog svijeta te istaknute kazališne i cirkuske kodove. Depatetizirani Shakespeare i njegov Hamlet tako postaju bliži Beckettu i njegovu apsurdu u drami O, divni dani, a Beckett se intertekstualnim i metatekstualnim kazališnim sondiranjem logično nadovezuje na Shakespearea. Počevši sa smrću i završavajući u smrti, u oba dijela kazališne predstave Will&Sam otvaraju se nove mogućnosti stvaranja povezivih kazališnih kružnica i krugova i uvijek novih trajanja i početaka. U predstavi je vidljivo poigravanje i ponovno preispitivanje snage riječi, teksta i podteksta, traganje za korespondirajućim glazbenim žanrovima, istraživanje zvukova i glasova, povezivosti slike, filma i svjetla, kazališta u kazalištu, cirkusa kao kazališta i kazališta kao života. Antologijski su tekstovi Williama Shakespearea, Hamlet i Samuela Becketta, O, divni dani prepoznati kao zrcalna slika kazališta sama, dramske osobe postaju glumci, a glumci marionete, ali i manipulatori lutaka. Tako promjenjivi i uvijek drugi glumci kao da izlaze iz teksta i postaju dramske osobe i opet se vraćaju u habitus glumca u tekstu i na sceni rastvarajući teksture i nalazeći nove dimenzije govora i smisla stvarajući začudne elemente iluzije kreirajući predstave(u) na samoj sceni, pred gledateljima, u performativnu okviru presvlačenja kostima, novom okviru tehničkih pomagala i/li krajnjem okviru u koji se postupno uključuje publika. A sve završava u tišini traženja. Ostalo je šutnja. (Shakespeare) Osmijeh se gasi. Oni se gledaju. Duga stanka. (Beckett).

U prvome dijelu predstave Will&Sam, naslovljenome Or-Hamlet (Performans o Hamletu i/li o svemu što se zbilo), koji je režirala Vesna Muhoberac, glume učenici i učenice V. gimnazije iz Zagreba pojavljujući se u različitim ulogama i brzim promjenama identiteta: Adrian Babić, Jan Čavar, Leonarda Frljak, Damian Humski, Karla Kijac, Anja Kovačić, Jana Mikoč, Gabrijela Perković. Film u predstavi snimio je Lovro Rački, pokreće ga Katarina Jukić, a kostimi, scena, rekviziti, maska, šminka, koreografija, svjetlosni efekti, zvukovi i glazba zajednički su nastajali u procesu rada na predstavi. Predstava počinje od kraja teksta Shakespeareove tragedije, od dolaska Fortinbrasa i njegove replike: Gdje je taj prizor i Horacijeve konstatacije kako treba nešto poduzeti dok su duhovi ljudi nemirni, smeteni, na što mrtve dramske osobe postupno oživljuju kao marionete svijeta želeći prikazati neljudske i bolne, grozne čine. Simbolično se kidaju konci lutaka jer oni, glumci, skupa s Hamletom trebaju svijetu istinuto prikazati cijelu elsinorsku priču. A oni su najbolji glumci na svijetu. Preuzimaju identitete dramskih osoba, mijenjajući se/ih za vrijeme trajanja predstave, uvišestručujući Ofeliju, stvarajući ludilo na sceni i u sebi, glumeći još jedan unutarnji svijet glumačke Mišolovke, zamke za kralja Klaudija i prema kraju, kako se umnožavaju umrle dramske osobe, postupno ponovno prelaze u marionetski kod kojim drugi manipuliraju i ponovno umiru u šahovskoj igri, uz zvuk vode kao praishodišta kojom i počinje predstava Or-Hamlet u predstavi Will&Sam.

U drugome dijelu predstave naslovljene O, divni dani (Performans o Beckettu i/li s Beckettom), koji je režirala Mira Muhoberac, glume studentice Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Matea Martin, Winnie, Anja Novaković, Willie i Iva Ralica Orečić, Sam. Kostimi, scena, rekviziti, maska, šminka, koreografija, svjetlosni efekti, zvukovi i glazba nastajali su u procesu rada na predstavi koja je utemeljena na kazališnom istraživanju života i djela irskoga nobelovca Samuela Becketta i na tekstu njegove drame O, divni dani. Beckettovu dvočinu dramu koja prikazuje dva trenutka prije postobzora svijeta u životu para Winnie – Willie pretvorili smo u dvodijelni performans o sudbinama triju osoba i figura zatvorenih u rubu svjetla i mraka, na postpostobzoru života i čovječanstva što se poigrava i igra egzistencijalnim besmislom pretvarajući ga u smisao egzistencijalne igre i egzistenciju umjetnosti. Winnie i Willieju pridružuje se Sam, a u brojnim asocijacijama na njihovo trojno biće ili na tri marionete, cirkusanta, glumca, glazbenika okosnicu čini ona usmjerena na jednu ženu, jednoga muškarca i njihova tvorca. U prvom dijelu „performans o Beckettu i/li s Beckettom“ predočuje kazališnu sudbinu dvoje izvođača koji su osim prijateljskom ili ljubavnom vezom spojeni i sjećanjem na zajedničke glumačke igre u kazalištu, opereti, vodvilju, cirkusu, kabaretu, plesu, glazbi, u suigri sa suvremenom performericom s podsjećanjem na Samuela Becketta koja namješta glazbu i reflektore kao u filmu ili predstavi o Beckettu i njegovoj glumačkoj i spisateljskoj sudbini. U drugom dijelu performansa o Beckettu s Beckettom događa se kraj tuluma, završetak života ili samo početak jazz-koncerta i novi egzistencijalni, igriv i zaigran početak novih nadanja i životnih, kazališnih i egzistencijalnih radosti, novih O, divnih dana.

Vesna Muhoberac i Mira Muhoberac