REVIZOR

"Revizor", najpoznatije dramsko djelo Nikolaja Vasiljeviča Gogolja čija je tema o dolasku lažnog revizora navodno potjecala od Puškina, svoju je praizvedbu doživjelo 1836. godine u Sankt Peterburgu. Od tada, ta je peteročinska komedija postala gotovo pa "opće" mjesto repertoara brojnih kazališta diljem svijeta. Svako malo Gogoljev Revizor dolazi u reviziju. U reviziju postojećeg stanja (čiji ishod nije teško za pretpostaviti) dovodi ga i Kazalište Virovitica, ovaj put u koprodukciji s Narodnim pozorištem iz Tuzle.
U po svemu paradigmatski ruski provincijski gradić, neslužbenim putem stiže vijest koja će neugodno iznenaditi njegovog načelnika, ali i ostale visoke činovnike institucija sudstva, školstva i zdravstva: među njihove papire, račune, narudžbenice, među njih, njihove podređene, među građane željne prilike za iznošenjem svojih istina o modelu i prirodi upravljanja, u njihov dobro uhodan sustav utemeljen na mitu, korupciji, zlouporabi funkcije (i moći koju ona donosi) dolazi revizor! Iz glavnog grada! Inkognito! Na sceni se nižu portreti korumpiranih, sebičnih, samoživih činovnika koji će se u potpunosti raskrinkati u predstavi ispravnosti koju igraju za i pred Hlestakovim, nesposobnim i ne baš prebistrim činovnikom koji se spletom okolnosti nađe u ulozi revizora. (...)
Potpuno raskrinkani i suočeni sa vlastitim refleksijama ogledalu, uvjereni kako su dosegli dno osramoćenosti i propasti, protagonisti Revizora, kao i na početku komedije i na samome kraju primaju vijest o dolasku revizora. Ovog puta pravoga. Za razliku od prve slike, pune strke, kovitlaca i akcije, završna je slika nijema i skamenjene grupa.
Ana Prolić