METAMORFOZE

"Ovidije sam kaže: "Srce me vuče, da pjevam prijetvore u druga tijela." "Metamorfoze" su leksikon svih mitova o nastanku svijeta. Kad pročitaš, shvatiš koliko se malo ljudski rod promijenio. Koliko se malo promijenio u svom karakteru. Tehnološki se razvija, ali suštinski - tu smo gdje jesmo. Ništa novo.
U "Metamorfozama" možeš pronaći ono što je za nas veliki problem i kojeg se mi ovdje strašno bojimo, a kod Ovidija vidiš da je to normalno - to su metamorfoze. Metamorfoze su normalna stanja. Metamorfoze su preobražaj od jednog tijela u drugo, u treće. Trudimo se sve fiksirati, učinit stvari stabilnima, nepromjenjivima, zauvijek zadanima jer smo samo tako sigurni u njih. Brak, posao, uspjeh, neuspjeh. Samo mi reci je li uspjeh, ili neuspjeh, nemoj mi muljati! A Ovidije govori nešto drugo: sve je metamorfoza. Ništa nije zauvijek zadano. Sutra se možeš pretvoriti u rijeku, a drvo postat kamen. To je u nama. Metamorfoze su naše prirodno stanje i kad to osvijestimo bit će nam puno lakše. Zato i zapadamo u grčeve kad nam se pojave stvari koje ne prihvaćamo, mislimo da se moramo boriti protiv njih, a one su nam zadane i tako mora biti. Jedno mora prelaziti u drugo. Tako je nastao ovaj tekst. Ja sam uzeo samo ljubavne priče, kao glazbeni album. Svaka ima svoju dominantu emociju i znao sam koje hoću i što hoću ispričati, ali nisam ih htio zatvoriti u gotovu dramsku formu. Ekipi sam rekao "ovo je priča", a na nama je kako ćemo je ispričati. Priča je, na primjer, voljeli se Piram i Tizba, bio je zid, bio je gavran, otac nije dozvolio, oni su se pretvorili u drvo. Ovaj pristup proizvodi i luči neki drugi adrenalin, neku drugu kemiju koja kod glumaca, kod mene, kod scenografa dovodi do toga da počinjemo koristiti neke druge elemente i vještine koje inače ne bismo koristili."
Aleksandar Popovski