Redatelj: Dejan Projkovski
Scenograf: Vlado Gjoreski
Kostimograf: Blagoj Micevski
Autor glazbe: Goran Trajkovski
Oblikovatelj svjetla: Igor Georijev
Igraju:
Dragan Spasov
Jelena Zugić
Filip Trajković
Biljana Beličanec – Aleksik
Dejan Ilić
Dragana Levenska
Robert Veljanovski
Rubens Muratovski
Zoran Ljutkov
Nikola Aceski
Igor Angelov
Gordana Endrovska
Krste Jovanovski
Žarko Dimoski
Od potopljene i iscrpljene Panonije, pa sve do vječne i naborane planine Balkan, konstantno dijeli i ponovno oživljava glembajevsku genetiku koja mutira, no ne kroz vječne promjene svih ideologija, već kroz napušten prostor u ispražnjenim dušama.Tko smo? Odakle dolazimo? Kamo idemo? To su pitanja koja drama Glembayevi rješava konstantnim gomilanjem armiranih sefova: armiranih i hladnih poput oštrice mača na hladnom metalu, nasuprot svih boli, gladi, beznađa i jada. Čitav se svemir mjeri glembajevskom skalom i vrednuje samo ako reagira i sjaji zlatnim sjajem; sve ostalo je bezvrijedno. U dodatku svjetskoj burzi dionica, koja vrednuje samo nepotrebne sudbine kroz zvukove karata.Venko Andonovski, poput doslovne plime, kao dramaturgija koja izvire iz nepoznatih izvora, vraća i poplavljuje obale Prokletog Balkana: Na Itaci, gdje nitko ne očekuje išta, gdje nitko nije prigrljen sa srcem, nitko ne gleda s ljubavlju.Iz tih predjela, iz nepoznatih izvora, sad u suprotnim smjerovima, dolaze nove generacije vječnih promjena. Kroz Panonsku pustinju, ispunjenu vječnom pohlepom - Imati sve i proždrijeti sve. Posljednja simfonija kanibalizma.Redateljev pokušaj je ponovno pročitati ili otkriti sto godina star spis spiritualnog vrtuljka, koji je samo jedna jednostavna, apsurdna, definitivna kapitulacija… prije novog početka, obogaćenog novim genima vječne materijalne ekspanzije u ništavilo.
