Prijevod: Irena Lukšić

Redatelj: Aleksandar Ogarjov
Dramatizacija: Aleksandar Ogarjov i Igor Jacko
Scenografkinja i kostimografkinja: Vera Martinova
Izbor glazbe: Aleksandar Ogarjov i Davor Rocco
Oblikovanje zvuka: Davor Rocco
Koreograf: Mark Boldin
Oblikovanje svjetla: Zdravko Stolnik
Fotografije: Tone Stojko
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

Igraju:

Gavrila Gavrilovič: Darko Milas
Praskovja Petrovna: Slavica Knežević
Marija Gavrilovna: Nataša Janjić
Djevojka kod Marije Gavrilovne: Antonija Stanišić
Vladimir: Franjo Dijak
Burmin: Mladen Vulić
Djevojke: Ivana Roščić, Ana Kvrgić, Barbara Nola
Mladići: Janko Rakoš, Ozren Grabarić, Sven Šestak, Siniša Ružić
Veteran: Marino Matota
Vodič: Ivana Srbljan / Ana Polanović
Male balerine: Anja Garašić, Lea Vuk, Anamarija Gjud, Lea Radaković, Lucija Marić, Maja Lončar, Ana Žulec, Marija Krišto

Inspicijentica: Ana Dulčić
Šaptačica: Andrea Glad
Organizatorica: Keka Katona

.
Premijera: 27. rujna 2007.
Posljednja izvedba: 13. lipnja 2010.
Broj izvedaba: 56

Rad ruskog redatelja mlađe generacije Aleksandra Ogarjova gledatelji u Hrvatskoj mogli su vidjeti prošle godine, kad je prvo na Marulićevim danima u Splitu, a zatim i u Zagrebačkom kazalištu mladih, gostovala predstava moskovskog dramskog teatra "A. S. Puškin" "Svećenikova djeca", nastala po tekstu Mate Matišića. Ogarjov nam se tada predstavio kao umjetnik koji dramskom materijalu pristupa gotovo cerebralno, očuđujući ga spajanjem različitih stilova igre, neobičnim redateljskim rješenjima, simboličnim pokretom ponekad jačim od riječi... Puškinova "Mećava" opsegom je nevelika (svega desetak stranica), ali značenjima bogata pripovijetka, koju će Ogarjov na pozornici kazališta "Gavella" režirati u svojoj dramatizaciji. Ujedno i komedija i filozofska priča, "Mećava" pomoću jednostavnog zapleta (djevojka se pristaje noću tajno udati za mladića u kojeg je zaljubljena, no on zbog mećave zaluta na putu do crkve te se djevojka greškom uda za oficira koji je tuda prolazio idući prema ratištu) govori o sudbini, kazni i milosrđu, odvodeći nas u svijet romantične Rusije i istovremeno nam progovarajući o nama samima. Lakoća spojena s uzvišenošću i humor stopljen s tragičnošću i ovdje nude mogućnost oblikovanja začudnog scenskog djela, u kojem će glumci (uglavnom mlađe generacije) kazališta "Gavella" biti uključeni u stvaranje egzotičnog scenskog svijeta, gdje će ruske romance i glazba Sviridova i Vivaldija podcrtavati bajkovite događaje iz jednog, kako je Puškin zapisao, "vremena dostojnog spomena".

"Svaki, ali baš svaki prizor na svoj je način spektakularan. (...) Svaka rečenica priče pretvara se u predstavi u bogatu scensku sliku u kojoj je glavni sadržaj bez iznimke dodatno razigran i oplemenjen. Ovakav osnovni princip uprizorenja koliko je konceptualno jednostavan, toliko je u izvedbi složen i zahtjevan. I traži bujnu redateljsku imaginaciju i visoku izvođačku disciplinu, koje su se, srećom, uspjele u ovoj predstavi naći na istoj valnoj duljini." (Iva Gruić, "Jutarnji list")

"Ogarjovljeve poetske slike uvlače gledatelja u svijet maštovita kazališnog izričaja, u poetiku koja nadahnjuje." (Helena Braut, "Vjesnik")

""Mećava" ispod svoje bajkovite kore skriva nebrojeno mnogo značenja." (Želimir Ciglar, "Večernji list")

"...predstava ima neka izvanredna rješenja, zavodljivo snovitu i bajkovitu atmosferu, pokoju zaista duhovitu situaciju i ansambl koji očito uživa u ovakvoj igri." (Igor Ružić, Radio 101)