Malena

Mislav Brečić "Malenom" se predstavlja kao autor teksta u kojem istodobno prepoznajemo razigranu komediju, sjetnu melodramu, modernu bajku za odrasle i partituru jasno artikulirane društvene kritičnosti. Sin i Malena, centralni likovi ove ljupke urbane epopeje, lutaju zbiljskim i izmaštanim prostorima, praćeni Zborom - predstavnikom naroda koji, tražeći rješenje svog nezadovoljstva, upire prstom, zahtjeva, nameće i odbacuje, različite ideje i koncepte. Jedna od njih je i terorizam, s čijim metodama i učincima Brečić vodi originalnu, otvorenu polemiku, lišenu optužbe, i možda upravo zato toliko humanu. Posrijedi je obrat u orijentaciji same oštrice društvene kritike: "Uzrok našeg nezadovoljstva trebamo potražiti u nama samima.", misao je upisana u temelje ovog scenskog tkiva. U tom smislu,"Malena" je i poziv na promjenu, ali ne izvanjsku, već unutrašnju, i to promjenu koja se postiže - romantično, reći će neki - ljubavlju. U središtu Brečićeve drame upravo je ljubav, lišena ukalupljenosti (malo)građanskih formi i nametnutnih stereotipa; ona je ovdje kreativna i pokretačka snaga, uz njenu se pomoć imamo snage mijenjati.

"Riječ je o najboljoj ovogodišnjoj premijeri. (…) Kad bi ovakvi tekstovi i ovakve režije činile naš spisateljski i redateljski prosjek, bili bismo u europskom vrhu. (...) Cijelo je zbivanje blago ubrzano, pokreti aktera koreografirani (izvrstan rad Matije Ferlina). Osim što dakle daje, rekao bih, čiste tonove i sklapa čiste slike, Brečić vlada i ritmom. Njegova mizanscena nije predvidiva, svjetlo je bitno u stvaranju ambijenta (detaljan rad Zdravka Stolnika)." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)

"(…) kao i uvijek nevjerojatno nov i uzbudljiv, Ozren Grabarić koji, dok trči scenom poput lika iz crtića, na najbolji način pokazuje što znači policijska represija, dok mu uz bok stoji Filip Šovagović kao Policajac. Filip Križan (uozbiljen bradom) idealistički je Sin, unaprijed svjestan da mu misija neće uspjeti, ali i odlučan da treba pokušati, a Malena je Anja Đurinović , uvjerljiva u svojoj mladosti i nevinosti. Glazba je važan dio snovičnosti ove predstave. Nju je skladao Stanislav Kovačić koji je ujedno i izvodi, kao jedan od članova zbora. Zbor pjeva, komentira, ali i potiče zbivanja, u njemu su uz Kovačića Perica Martinović, Živko Anočić, Barbara Nola i Ivana Bolanča." (Bojana Radović, Večernji list)

"(…) riječ je o inteligentnoj komediji koja sadrži i socijalnu notu, uz izraženi autorski rukopis i domišljata scenska rješenja koja cijelu predstavu čine dinamičnom i primamljivom. Svemu tome doprinose i dobre glumačke izvedbe cijelog ansambla zbog čega sat i pol predstave gotovo pa neprimjetno prođe. Osobno vjerujem da je riječ o novom Gavellinom hitu i nadam se da će još dugo uveseljavati brojnu publiku. (…) Osim zbog utjecaja u radnji, lik Inspektora nametnuo se i zbog odlične glumačke izvedbe Ozrena Grabarića. (…) Ova je sezona definitivno njegova i ne bude li za ove uloge nagrađen, bit će to veliki propust." (Tim Hrvaćanin, Ziher.hr)

"Najveća vrlina predstave humorni je odnos autorskog tima, pod kojim mislim i redatelja/pisca i dramaturga i sve uposlene glumce, prema raznim vrstama isključivosti, progona, ruganja, zamjeranja, sitne i krupne mržnje, nasilja. Brečićev je humor osobito fine izrade, bez potrebe da ponizi protivnika, s tek blagim pozivom na prokazivanje klišeja i zatim odmak od konvencije. Gavellini glumci na takve su parametre dramske igre odgovorili s užitkom i interesom, pa nije čudno da su i scenografkinja (Tanja Lacko) i kostimografkinja (Marita Ćopo) odoljele zovu vizualnog definiranja predstave i posve stale u službu glumačke igre, ne opterećujući scenu rekvizitom, bolje rečeno, otvarajući je nijansama glumačke ili karakterne zapremine prostora. (…) Brečićevu "Malenu" preporučam svima koji u teatru osluškuju tamnu, koliko i humornu liru izvedbene poezije, a ne samo dijagnostičke proze." (Nataša Govedić, Novi list)

"Malena je neodoljivo zavodljiva Gavellina predstava bez glavnih i sporednih uloga, koja u svojoj jednostavnosti, nepretencioznosti i humoru iskazanom u glazbi Stanislava Kovačića i koreografiji Matije Ferlina nosi plemenitu društvenu poruku. Pozitivna energija, suptilna ironija, čitav ansambl dovoljno karikirano zaigran i uvjerljiv te drukčiji rukopis od prevladavajućeg trenda čine se nikad prikladnijima u ovim histeričnim vremenima." (Anđela Vidović, Arteist.hr)