Candide ili optimizam

Potkraj života Voltairea su nazivali "najhrabrijim zagovornikom slobode i tolerancije u svojoj generaciji". No nije uvijek bilo tako; u mladosti, bježao je u izgnanstvo u Englesku, izbjegavao je hapšenje skrivajući se u unutrašnjosti zemlje, a sve zbog svojih ideja, koje su bile drsko napredne i beskompromisno istinoljubive. "Candide ili optimizam", pripovijest o nimalo dobrom stanju "najboljeg od svih svjetova", jedan je od vrhunaca njegova opusa, i možemo ga čitati i kao razbarušeni filozofski roman, i kao satiričnu rugalicu, i kao avanturističko lutanje jednog čovjeka na putu do spoznaje, po čemu je srodan djelima poput "Don Quijotea" ili "Peera Gynta". Ljudska je priroda nepostojana i prevrtljiva, tvrdi Voltaire, stalna nam je tek potreba da preživimo i spoznamo, a put kojim ćemo se kretati sve je, samo ne pravocrtan. Zalažući se za slobodu i snošljivost, svestrani francuski književnik posebno se oštro obrušavao na sve dogme i fanatizme, crkvi nimalo bezazleno poručujući: "Smrvite bestidnicu!"... Takav sadržaj u slučaju "Candidea" prati i eklektičnost forme, gdje nevjerojatne scene izviru jedna iz druge, nerijetko ne mareći ni za kakva jedinstva, pa smo čas u Argentini, čas u Parizu; čas u Istanbulu, a čas u Vestfaliji... Ansambl-predstava koja nas odvodi na maštovito, nepredvidljivo, razigrano kazališno putovanje...

Nagrade:

28."Gavelline večeri", 2013.
- najbolja predstava

"Već dugo "Gavella" nije proizvela predstavu tako snažne zajedničke energije. Svi na sceni tamo se između ostalog i dobro zabavljaju... Enes Vejzović u naslovnoj ulozi s pravom je mjerom naivan, ali i ironičan na svom putu od najboljeg čovjeka na svijetu do prosječnog skeptika, a na tom putovanju kroz snoviđenje sjajno ga prati cijela ekipa. (...) Moguće je zaustaviti vrijeme i preskočiti vijekove. Zamislite stoga "Gavellinog" "Candidea" kao nemogući spoj Voltairea i Tarantina..." (Bojana Radović, Večernji list)

"Uspjeli eksperiment uz veliki povratak Kukuljice... Dolenčić je uspio postaviti energičnu scensku igru... Neki glumci igraju više likova, i to je uvijek uspjelo, jer u osnovi igraju jedan lik, zarobljen istom idejom u različitim tijelima. Duško Valentić sigurno igra Panglossa... Predstava je dosta donijela i Nataši Janjić Lokas koja igra treću glavnu ulogu, Candideu suđene-nesuđene drage Cunegonde." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)

"Krešimir Dolenčić je u svom redateljskom pristupu, a i u maštovitoj dramatizaciji i adaptaciji (koju supotpisuje s Dubravkom Mihanovićem) naglasak stavio upravo na avanturu kao na nešto što može pridobiti pozornost i suvremenog gledatelja... U brzoj izmjeni mnogobrojnih scena koje se zbivaju na raznim mjestima zemaljske kugle uz mnoge poveznice s današnjicom postaje jasno da će vrlo funkcionalna kostimografija Valentine Crnković, a i njezina scenografija koje elementi vise iznad pozornice i spuštaju se kada trebaju sugerirati mjesto radnje, atraktivnost tražiti u originalnom spoju elemenata iz vremena nastanka komada i današnjice. (...) Enes Vejzović briljira u naslovnoj ulozi izražajnošću kojom oblikuje Candideovu naivnost... (...) "Candide" je nedvojbeni uspjeh "Gavelle"..." (Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr)

"Inzistiranje na gegu i persiflaži pomoglo je nekima od izvođača, najviše Franji Dijaku koji je očito u izvanrednoj formi i ponovno, ali sad bitno spremniji, ulazi u "ligu za prvaka"." (Igor Ružić, T-portal)

"Svjesni suvremenosti "Candidea" dramaturg i redatelj ne otupljuju oštricu piščeve nemilosrdne kritike niti iznevjeravaju njegov smisao za humor, nego volterovsku dijagnozu i anamnezu osnažuju aktualnim, pomno probranimi prepoznatljivim simbolima licemjernog i hedonističkog svijeta pretvorena u globalni reality show. (...) Vođeni Dolenčićevom redateljskom rukom glavni glumci: Enes Vejzović (Candide, kojemu se sve događa u snu), Duško Valentić (učitelj Pangloss) te Nataša Janjić Lokas (Cunegonda) bili su veoma dobar oslonac te začudne, snovite predstave, koju su talentom i kreativnošću u svakom trenutku potpomagali akteri svake od uloga." (Andrija Tunjić, Vijenac)