U četvrtak, 4. prosinca 2008., u 92. godini života preminuo je dramatičar, pjesnik i pripovjedač Pero Budak, prvi direktor kazališta "Gavella". Pero Budak rođen je u Trebinju, 21. lipnja 1917. Pučku školu polazio je u Nikšiću, Lovincu i Zagrebu. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je potom usporedo studirao medicinu i glumu (1942. završio je Glumačku školu). U zagrebačkome HNK-u od 1940. do 1950. igrao je mnoge uloge u djelima Shakespearea, Molierea, Begovića, Brezovačkog i dr. Nakon rata bio je redatelj u Kerempuhovu vedrom kazalištu (1949-50) i kazalištu Komediji (1950-53), a potom i dugogodišnji direktor Zagrebačkoga dramskoga kazališta (1953-70), danas GDK "Gavella", te Nakladnog zavoda MH (1970-81). Nakon praizvedbe "Mećave" 1952. u zagrebačkom HNK-u i "Klupka" 1953. u Komediji, inače dvaju Budakovih najigranijih komada, nizom dramskih tekstova kontinuirano je prisutan na hrvatskim kazališnim pozornicama. Poslije prve knjige, zbirke pjesama "Lipe su procvale" (1953), 60-ih i 70-ih godina Budak pretežito piše drame i komedije, poput "Tišina! Snimamo!" (1961), "Povratnika" (1976) ili "Teštamenta" (1976), a redovito objavljuje i zapažene zbirke poezije. U 90-im se godinama više posvećuje prozi, objavivši ponajprije roman "Karanova sofa" (1990), ali i djela kao što su"Sonata u d-molu" (1994), "Atelje" (1994) i "Nailaze vode" (1996). Iznimno plodan i uspješan u svim žanrovima, Pero Budak u novijoj je hrvatskoj književnosti najznačajniji kao vrstan komediograf. U njegovim komedijama često ima elemenata folklora, glavni nositelji radnje obično su ličke šaljivčine, a komično se ostvaruje vještim zapletima te jezičnim kontrastiranjem.
Ispraćaj Pere Budaka bit će u ponedjeljak, 8. prosinca 2008. u 11,40 sati, u krematoriju na Mirogoju.