U utorak, 15. travnja 2025., na velikoj sceni kazališta "Gavella" održat će se premijera predstave "Cyrano de bergerac" Edmonda Rostanda, u režiji Aleksandra Popovskog.
Neugaslu privlačnost Rostandova drama, osim virtuoznosti kojom je ispisana, zahvaljuje svojoj istodobnoj neoromantičarskoj lakoći i slojevitosti, intrigantnom naslovnom junaku, ali i živopisnoj galeriji ostalih likova, gdje se ističu Christian i Roksana, koji sa Cyranom tvore pulsirajući, potresni ljubavni trokut. Jer danas, riječima francuskog filozofa Alaina Badioua "...ljubav je u ovakvom svijetu uhvaćena u škripac i opkoljena, a time i ugrožena. I mislim da je njezina obrana jedan od filozofskih zadataka. Što bi vjerojatno značilo, kako je rekao pjesnik Rimbaud, da bi je trebalo i ponovno izmisliti." A upravo to čini, stvarajući svijet jezikom, i Cyrano... Maštotvoran je ovo komad, intrigantan, jezično zahtjevan, glumački uzbudljiv, koji se između ostaloga pita i što je to "u što se zaljubljujemo?"
Aleksandar Popovski rođen je 1969. godine u Skopju, Sjeverna Makedonija. Na sveučilištu "Sv. Kiril i Metod" diplomirao je kazališnu i filmsku režiju. U kazalištu prvi put režira 1992., tekst Dejana Dukovskog "Div i sedam patuljaka". Slijede režije Lorce, Popovskog i Mitrevskog, Harmsa, Koltèsa, Stefanovskog, Vencelja i Popovskog po Cervantesu, Stokera, Čehova, Büchnera, Shakespearea, Biljane Srbljanović, McDonagha, Molièrea, Ane Lasić, Gruma, Voltairea, Milene Marković, Strindberga, Hamptona, Bulgakova, Majakovskog, Vojnovića, Sternheima, Viana, Brechta, Schwartza, Greiga, Gazvode, Dorsta, Eve Mahkovic,Offenbacha, Kiša... Popovski je dosad postavio predstave na scenama u Makedoniji, Srbiji, Sloveniji, Mađarskoj, Italiji, Austriji, Švedskoj, Danskoj,Turskoj, Grčkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu... Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoj rad, među njima i tri Sterijine nagrade, nagrade na BITEF-u, nagrade "Ardalion", nagrade "Zlatni smijeh", turske nacionalne nagrade Afife Jale, nekoliko nagrada na slovenskim Danima komedije...
"Cyrano de Bergerac" Edmonda Rostanda peta je režija Popovskog u Kazalištu "Gavella", nakon Shakespeareovog "Sna Ivanjske noći" (2007.), "jedne od najigranijih i najnagrađivanijih predstava u povijesti ovoga kazališta", Ibsenovog "Peera Gynta" (2010.), Anouilhove "Antigone" (2012.) i Shakespeareovog"Kralja Rikarda III." (2017.) Sa svojim filmovima sudjelovao je na festivalima u Stockholmu, Barceloni, Puerto Ricu, San Franciscu, Dresdenu, Zürichu, Calcutti, Beogradu, Palm Beachu, Palm Springsu, Cotbusu, Tromsu, Ljubljani, Sarajevu, Celju, Milanu, Stuttgartu...; a nagrađen je na festivalima u Helsinkiju, New Yorku, Bruxellesu, Rimu.. Od sezone 2018./19. Popovski je umjetnički direktor Drame Slovenskog narodnog kazališta (SNG) Maribor, a od 2023. godine profesor je na Akademiji za dramu i film u Budimpešti, gdje predaje kazališnu režiju.
Edmond Rostand, francuski dramatičar rođen 1868. a preminuo u Parizu, 1918. Debitirao zbirkom stihova "Besposlice" (1890.), u kojima se ogleda utjecaj A. de Musseta. Isprva je pisao komedije, kao što su "Romantičari" i "Daleka princeza". Najveći je uspjeh postigao poetskom neoromantičarskom tragikomedijom u stihu "Cyrano de Bergerac" (1897.) Drama se odlikuje domišljatim kazališnim efektima (npr. uporabom postupka teatra u teatru), a stekla je trajnu popularnost, napose zbog naslovnoga lika čiji bravurozni monolozi dominiraju radnjom te je višestruko bila uglazbljivana i nekoliko puta ekranizirana. Rostand je imao sjajnu maštu i istančanu duhovnu draž. Nije čak zazirao ni od vanjskoga sjaja. Upuštao se ne samo u pitoresknu raskoš, nego i u verbalnu akrobatiku. Bio je jasan, logičan, bogat i, kažu, više privlačan, nego dubok. Kićeni i šaroliki oblik njegova djela, bio je često samo ambalaža za vječite pjesničke teme. Ljubav, premda umom obuzdana strast, žrtva, ali ne strašna i bolna, nego puna utješne ljepote. Svoje je teme nalazio Edmond Rostand u razdobljima, u kojima se najviše osjećala nazočnost francuske maštovite veličine, u vremenima Richelieua i Napoleona. Cyrano, kao i Orlić, postali su narodni junaci kao da ih je publika već bila spremna prihvatiti i samo čekala pjesnika koji će im odrediti ime i prikazati njihovo pravo, istinito lice..." (Ivan Kušan)
Redatelj predstave je Aleksandar Popovski, prevoditelje je Ivan Kušan, dramaturgiju potpisuje Dubravko Mihanović; scenograf je Vanja Magić, kostimografkinje su Marita Ćopo i Mia Popovska, autor glazbe je Marjan Nećak, suradnik za scenski pokret je Pravdan Devlahović. Glumački ansambl čine: Ozren Grabarić, Kristijan Petelin, Lara Nekić, Boris Svrtan, Ivan Simon, Darko Stazić, Natalija Đorđević, Marko Petrić, Dijana Vidušin, Ranko Zidarić i Matija Gašpari.
Premijera predstave je 15. travnja, a izvedbe su 16., 17., 22 i 23. travnja te 7., 28., 29. i 31. svibnja.