Redatelj i scenograf: András Urbán
Autori adaptacije: Nataša Antulov i András Urbán
Kostimografkinja: Bjanka Ursulov
Skladateljica: Irena Dragović Popović
Oblikovatelj svjetla: Dalibor Fugošić

Igraju:

Olivera Baljak
Jasmin Mekić
Jelena Lopatić
Jerko Marčić
Nika Mišković
Nikola Nedić
Dean Krivačić
Tanja Smoje

Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Ksenija Pajić.

Znanost tvrdi da čovjek do potpunog zaborava dolazi procesom pogoršanja njegovih intelektualnih sposobnosti i oštećenja njegovog socijalnog i radnog funkcioniranja. Čovjek pritom osjeća probleme u razumijevanju osobnih situacija, planiranju ili odlučivanju, gubi vlastite standarde i kontrolu nad porivima. Opada mu sposobnost apstraktnog mišljenja, a emotivni podražaji slabe. S vremenom mnogi oboljeli postaju apatični i povučeni, a u terminalnoj fazi, osoba gubi integritet i živost ličnosti te ne primjećuje okolinu. Povijest u kazalištu kao i sve ostalo, je svojevrsna istina, to jest laž. Ima za sebe cilj djelovati kao kazališni trenutak, događaj, kao sredstvo određenog mehanizma. Povijest se vrednuje iz aspekta pobjednika i ruši pomoću nezadovoljnih i gladnih. Povijest se ne ponavlja, nije krug. Povijest se vrti u spirali i priprema konačno rješenje. Svi smo jednaki. Neki su jednakiji od drugih. No ne bi trebali ni sebe shvatiti pretjerano ozbiljno. Kazalište je ipak samo zabava u procesu zaborava. Istovremeno, "Životinjska farma" Georga Orwella služi nam kao svojevrsni društveno- politički memento, alegorijski priručnik za kojim posežemo kada nam se čini da smo zaboravili kako se sve ovo dogodilo. Naše iskustvo sadašnjosti utječe na naše razumijevanje prošlosti zbog čega nam postaje lakše relativizirati povijest i percipirati ju kao sklop neuhvatljivih okolnosti. Zato oprezno otvaramo brazdu našeg kolektivnog mementa pitajući se: koliko svinja među nama hoda na dvije noge?
András Urbán, Nataša Antulov