redatelj: Dražen Ferenčina
dramaturg: Jasen Boko
autor glazbe: Igor Valeri
scenografkinja i kostimografkinja: Saša Došen
scenski pokret: Nikoola Livančić

igraju:

Janja: Sandra Tankosić
Božo: Mario Rade
Pero Vlahović: Vjekoslav Janković
Marijan Šokčević: Milenko Ognjenović
Manda: Tatjana Bertok - Zupković
Ljubibratić, župnik: Miroslav Čabraja
Matan Propalić: Ivica Lučić
Mandokara, Lajčman: Ivana Soldo
Teza i Marga: Vjekoslav Janković i Mario Rade

Ono što mi se učinilo jedinim mogućim načinom dramaturške interpretacije ovoga djela danas - a da bih ga pretvorio u "živi segment" - bilo je, koliko god je moguće, zadržati Okrugićevu dramsku konstrukciju i jezik, a zatim takvu "Šokicu" reinterpretirati kroz suvremeni dramaturški postupak pun autoironije prema samom postupku, ali i drami kojom se igra. Stanislavski i Brecht tako se svojim glumačkim metodama i pogledom na kazalište u ovoj adaptaciji nadmeću kako bi se svidjeli gledateljima i privukli glumce na svoju stranu. Hoće li na kraju pobijediti uvjerljivost Stanislavskog u interpretaciji sentimentalne melodrame i tako izmamiti suze na oči nježnijih u publici ili će snažnija biti brechtijanska ironija smijući se arhaičnosti rječnika i dramskog postupka Okrugića? Ishod u trenutku dovršavanja adaptacije o kojoj sam puno razgovarao s redateljem Draženom Ferenčinom - ne znam. Ovisit će o redateljskoj i glumačkoj interpretaciji, ali meni se, eto, činilo da je jedini način osuvremenjivanja Okrugićeve "Šokice" danas dobronamjerna ironija i poigravanje sa samim dramskim postupkom na sceni.
Jasen Boko