KOPRODUKCIJA GDK “GAVELLA” I PROLEGOMENA – ART

Prijevod: Dubravka Miletić

Režija, adaptacija teksta i scenografija: Eduard Tomičić Buntauli
Kostimografkinja: Irena Sušac
Izbor glazbe i oblikovatelj zvuka: Luka Kunčević
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Igraju:

Sarah Bernhardt: Dubravka Miletić
George Pitou, njen tajnik: Mladen Vasari

Premijera: 14. ožujka 2006.
Posljednja izvedba: 17. lipnja 2006.
Broj izvedbi: 14

"Sarah Bernhardt" Johna Murrella nastala je u koprodukciji GDK "Gavella" i "Prolegomena Art-a", a svoj je prostor za igru pronašla u atriju teatra u Frankopanskoj, predstavljajući ga još jednom kao zanimljivo kazališno prizorište, sposobno udomiti komornije forme. John Murrell jedan je od najizvođenijih kanadskih dramatičara, a ova predstava, koja prati posljednje dane legendarne francuske glumice Sarah Bernhardt, nastala je po jednoj od njegovih najpoznatijih drama, originalnog naslova "Memoir". Život mitske glumice prikazan na sceni hit je mnogih svjetskih kazališta, a u ovoj, zagrebačkoj verziji, Sarah i njenog tajnika Georgea Pitoua, igraju Dubravka Miletić i Mladen Vasari. Režiju i scenografiju potpisuje Eduard Tomičić Buntauli, kostimografkinja je Irena Sušac, a glazbu je izabrao Luka Kunčević. Namjerno lišena redateljskih atrakcija te temeljena na glumačkoj virtuoznosti i snazi interpretacije, "Sarah Bernhardt" duo je drama koja se kreće po isprekidanoj granici života i umjetnosti, pozivajući dvoje izvođača na dinamičan odnos prema stvarnosti s jedne, odnosno vlastitoj glumstvenosti s druge strane.

"Oboje glumaca, kao i redatelj, iskusilo je europske pozornice pa ne treba čuditi što igraju sigurno, energično i tehnički gotovo besprijekorno." (Tomislav Čadež, "Jutarnji list")

"Predstava održava pozornost publike zahvaljujući snazi interpretacije vrsnih glumaca, Dubravke Miletić i Mladena Vasarija." (Ivana Vranješ, "Hrvatsko slovo")

"Iznimnom glumačkom ekspresijom to dvoje vrsnih glumaca izveli su vrhunsku dramu ispresijecanu emocijama patnje, radosti, smijeha, suza te je upravo ta emotivnost pokretačka snaga drame, koja svoja strujanja s lakoćom prenosi i na publiku." (Zrinka Jakubin, "Fokus")

"Predstavu treba vidjeti." (Marija Grgičević, "Vijenac")