Redatelj: Aleksandar Popovski
Prijevod: Milan Bogdanović
Prijevod redigirao: Josip Torbarina
Dramaturg: Dubravko Mihanović
Scenografija: NUMEN
Kostimografkinja: Jelena Proković
Autor glazbe: Kiril Džajkovski
Koreografkinja: Daša Rashid
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Akrobatika: Iva Dragan Peter i Christian Rene Peter
Korepetitorica: Ivana Srbljan
Asistentica kostimografkinje: Marita Ćopo
Fotografije: Tone Stojko
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

Igraju:

Tezej, atenski vojvoda: Hrvoje Klobučar
Hipolita, amazonska kraljica, Tezejeva vjerenica: Ksenija Pajić
Egej, Hermijin otac: Janko Rakoš
Lisandar: Franjo Dijak
Demetrije: Sven Šestak
Hermija, Egejeva kći: Bojana Gregorić Vejzović
Helena: Nataša Janjić
Dunja: Nenad Cvetko
Vratilo: Ozren Grabarić
Frula: Janko Rakoš
Gubac: Đorđe Kukuljica
Gladnica: Filip Šovagović
Spretko: Ivan Đuričić / Siniša Ružić
Oberon, vilinski kralj: Hrvoje Klobučar
Titanija, vilinska kraljica: Ksenija Pajić
Puk, vilenjak: Pero Kvrgić
Vilenjak i vile: Christian Rene Peter, Iva Dragan Peter / Nikolina Komljenović, Jadranka Žinić Mijatović

Inspicijentica: Ina Krklec / Snježana Majdak
Šaptačica: Snježana Majdak
Premijera: 21. prosinca 2007.
Posljednja izvedba: 28. rujna 2015.
Broj izvedaba: 144

Aleksandar Popovski i svojim je dosadašnjim predstavama pokazao kako je riječ o redatelju koji dramski tekst ne želi samozatajno "prenijeti na pozornicu", već mu pristupa kao predlošku s kojim se valja poigrati i prevesti ga u vizualno upečatljive scenske slike. Shakespeareov je klasik bez sumnje jedna od drama koja priziva upravo takav pristup, jer njena je slikovitost neupitna, a maštoviti su joj tumači neophodni. Fabula istkana od tri osnovne niti, "dvorskog zapleta" (gdje glavne uloge, uz Tezeja i Hipolitu, igraju dva para ljubavnika), "svijeta zanatlija" (s predstavom o tragičnoj ljubavi Pirama i Tizbe) te "vilinskog svijeta" (s Oberonom, Titanijom i Pukom) od glumaca našeg teatra tako je ponajprije zatražila spremnost da "se igraju" i dopuste si nesputan dijalog s reljefnošću neponovljivih Shakespeareovih likova, na što su oni odgovorili otvorenošću i "izvedbenom rječitošću". Humorno obojana životnost zanatlija, eterična onostranost vilinskog carstva i formalizam atenskih situacija pokazali su se idealnim poligonom za eklektičnost makedonskog redatelja Aleksandra Popovskog. "U atmosferi sna, o Ivanju, u toploj ljetnoj noći zasićenoj mjesečinom" čudesni nas "San Ivanjske noći" podsjeća kako "...su ludi, / Gospode, ti smrtni ljudi!"

Nagrade:

15. Međunarodni festival malih scena, 2008.
- nagrada "Veljko Maričić" za najboljeg mladog glumca: Ozren Grabarić
- posebna nagrada "Veljko Maričić" za izuzetan doprinos kazališnoj umjetnosti: Pero Kvrgić

"Gavella i Europlakat Fair", 2008.
- najbolji glumac u premijernim predstavama sezone 2007./2008.: Ozren Grabarić
- najbolja glumica u premijernim predstavama sezone 2007./2008.: Ksenija Pajić

23."Gavelline večeri", 2008.
- najbolja predstava

13. Jugoslovenski pozorišni festival, "Festival bez prijevoda", 2008.
- nagrada "Ardalion" za najbolju predstavu
- nagrada "Ardalion" za najbolju režiju: Aleksandar Popovski
- nagrada "Ardalion" za najbolju scenografiju: NUMEN
- nagrada "Ardalion" za najbolju žensku ulogu: Nataša Janjić
- nagrada "Ardalion" za najbolju mušku ulogu: Ozren Grabarić

Nagrada hrvatskog glumišta, 2008.
- za najbolju sporednu mušku uloga: Ozren Grabarić
- za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godnina, ženska uloga: Nataša Janjić
- za najbolju scenografiju: NUMEN

4. festival Mediteranskog teatra "Purgatorije", 2009.
- nagrada za najbolju predstavu
- nagrada za glumačku bravuru: Pero Kvrgić

"...ovaj "San" spada u sam vrh domaćih predstava u godini na izmaku, da ne kažem izdisaju. (...) U predstavi jednostavno nema lošega glumačkog mjesta, ma nema ni osrednjosti, sve je posloženo do detalja. (...) Kako je sve san, a teatar i život isprepliću se do neprepoznatljivosti, moguća su i ironična poigravanja s tekstom, pogotovo kad je to rimovani stih, te glumačka autoironija, pa predstava kao da je posuta s malo brehtijanskog čarobnog praha koji daje naslutiti kako je kazalište više od neobavezne igre." (Jasen Boko, Globus)

"Shakespeareov "San Ivanjske noći" u režiji makedonskog redatelja Aleksandra Popovskog najbolja je ansambl predstava u kazalištu "Gavella" u zadnjih deset godina. (...) Popovski je odlično izabrao i motivirao glumački ansambl i napravio maštovitu, smiješnu, opscenu, ali i bolnu rekonstrukciju naoko frivolne Shakespeareove sage o ljubavi." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)

"Predstava je puna naboja koji eksplodira u polifoniji glumačke igre, u glazbi, u scenografiji, u spleenu koji obuzima cijelu pozornicu i pretače se u gledalište koje postaje jedan, redateljev san. (...) Glumačka ekipa izvanredno je obavila svoje zadaće. Rijetko kada se dogodi, a ovaj put se dogodilo, da su svi glumci imali svoj trenutak umjetnosti. Dva su se glumca ipak izdvojila, i dramaturški i kreativno, Pero Kvrgić i Ozren Grabarić. Puk Pere Kvrgića magičnom ekspresivnošću pokreće i gura događaje; on zna zašto je važno sanjati. (...) Briljantno i rijetko viđeno ostvarenje ponudio je Ozren Grabarić u ulozi Vratila. (...) U njemu se zrcalila i snaga sna i stvarnost buđenja." (Andrija Tunjić, Vjesnik)

"...novi "San Ivanjske noći" zacijelo će privlačiti u kazalište." (Maja Stanetti, Večernji list)

"Pop-pristup Popovskog pogoduje i Hrvoju Klobučaru, koji se pokazao u dosad najboljem izdanju, ali i svima koji se s kazalištem vole igrati - od Ozrena Grabarića u maksimalno iskorištenoj ulozi magarca, preko Janka Rakoša do Svena Šestaka." (Igor Ružić, Radio 101)

"Dijak na scenu donosi radost, zajedno sa samobičevalačkim nemirom i gotovo kliktavim entuzijazmom. I dok Pero Kvrgić brehtijanski kapitalizira dvosmislenosti Puckove verziranosti u erotskoj pomutnji, Dijak uspijeva odigrati Kvrgićevu protutežu: uspijeva dosegnuti naivnost ili organsku emociju zanosa. To je iznimno teško scensko postignuće." (Nataša Govedić, Novi list)