Redatelj: Oliver Frljić
Scenografi: Oliver Frljić i Dubravko Mihanović
Kostimografkinja: Sandra Dekanić
Glazba, originalna i odabirna: Frano Đurović & Revolution Is My Boyfriend
Koreografkinja: Irma Omerzo
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Izrada rekvizite: Barbara Borčić
Fotografije: Jasenko Rasol
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

Igraju:

FRANJA: Jelena Miholjević
BABICA, koja je pomogla da Franja dođe na svijet; ISTRAŽITELJICA; VERA TOMIĆ, ravnateljica doma za starije i nemoćne osobe: Ksenija Pajić
DRUGA TRUDNICA; MAJA, Franjina kolegica u školi; KATARINA JURKIĆ KATA, starica; SAŠKA, pokojna Franjina i Bravčeva kći: Dijana Vidušin
MAJKA, Franjina; PRVA TRUDNICA; MARINA LETICA, starica: Ivana Roščić
BAKA, Franjina; TREĆA TRUDNICA; BIBA, spremačica u domu za starije i nemoćne osobe: Antonija Stanišić Šperanda
LIJEČNICA; JASNA, Verina majka i Franjina kolegica u školi; RINA VAN BEVEREN, izaslanica europskog povjerenstva za obilazak domova za starije i nemoćne osobe: Barbara Nola
OTAC, Franjin; SUPRUG PRVE TRUDNICE; NASER IDRIZI, starac: Amar Bukvić
ŽIVKO, kolega Franjinog oca; ISTRAŽITELJ; VOJISLAV BRSTINA VOJO, starac: Enes Vejzović
OGNJEN, kolega Franjinog oca; ANTE KOVAČ, starac: Janko Rakoš
MOMAK; MLADIĆ; TINO LATINO, voditelj plesnih večeri u domu za starije i nemoćne osobe: Filip Križan
BRAVAC, Franjin suborac, kasnije suprug; ĆUK: Sven Medvešek

Inspicijentica: Ina Krklec
Inspicijentica i šaptačica: Snježana Majdak

Prva proba: 07. listopada 2011.
Premijera: 07. siječnja 2012.
Posljednja izvedba: 28. prosinca 2013.
Broj izvedaba: 52

Dijete s kockastom glavom koje potiče svađu nalik onima iz talijanskih filmova, ljubavna scena s mladim ustašom, partizansko kazalište i strastveni susret u kupiništu, političke optužbe i mučenje, bračni brodolom, a zatim starost, i jedna dvorana u kojoj se pleše... Starački dom kao "idealni kamp svih naših ksenofobija, a opet tako dirljivo i mlačno mjesto" (D. Spišić) na koje "odlažemo starce", pomalo poput isluženih starih baterija ili iskorištenih plastičnih boca, ogledalo je društva u kakvom živimo, društva gdje teško prihvaćamo druge i drugačije, a slabije sklanjamo u stranu jer nam smetaju, jer nemamo vremena za njih... Dramski tekst Dubravka Mihanovića, autora u zemlji i inozemstvu višestruko nagrađivanih komada "Bijelo" i "Žaba", na scenu teatra "Gavella" postavio je Oliver Frljić, trenutno jedan od najhvaljenijih redatelja ovih prostora, čije predstave, poput splitskih "Bakhi", riječkog "Turbofolka", ljubljanske "Proklet bio izdajica svoje domovine", beogradskog "Oca na službenom putu", ili zagrebačke "Mrzim istinu!", osvajaju priznanja gdje god se pojave, ali su jednako tako sposobne izazvati i glasno neslaganje. To je sasvim razumljivo: njegov teatar usredotočen je ponajprije na provokaciju i svrdlanje u mjesta koja društvo bole, poradi čega znade biti i neugodan, i prenaglašen, i inzistirajući. Međutim, tu su i duhovitost te ludizam, osobine zbog kojih se naslovi što ih Frljić potpisuje nerijetko doživljavaju kao komedije, karakterom razotkrivalačke, kako i dolikuje tom žanru...

Nagrade:

22. Marulićevi dani, 2012.
- nagrada publike za najbolju predstavu
- nagrada za najbolju glumačku kreaciju po mišljenju žirija čitatelja Slobodne Dalmacije: Filip Križan

36. Dani satire, 2012.
- nagrada "Sabrija Biser" mladom glumcu za uspjelo interpretiranu ulogu karakterne komike: Filip Križan
- "Zlatni smijeh", glumačka nagrada: Jelena Miholjević
- "Zlatni smijeh", glumačka nagrada: Dijana Vidušin
- "Zlatni smijeh", posebno priznanje za koreografiju: Irma Omerzo

"Moćna priča o starosti, ali i našoj sudbini. (...) Tekst Dubravka Mihanovića nevjerojatno zrelo govori o putu u smrt. (...) Frljić je danas ne samo potentan redatelj nevjerojatnih scenskih rješenja već i svojevrsna platforma za stvaranje glumačkih veličina." (Bojana Radović, "Večernji list")

"Ono što ponajviše oduševljava jest igra emocionalnog toplo-hladnog tuša za gledatelje, na samom vrhu noža između plača i suza, bez patetike i prostora za hvatanje zraka. Publika se bez obzira na težinu teme osjeća kao u zabavnom luna parku koji se igra s našim osjećajima, a mi se pri tome ne osjećamo ni zavedenima ni prevarenima." (Helena Braut, "Vjesnik")

""Prolazi sve" je predstava koja dopire do publike i sigurno će kroz nove izvedbe mijenjati svoj unutarnji krajolik. Pitanja koja postavlja nedvojbeno su vrijedna gledateljske pozornosti." (Nataša Govedić, "Novi list")

"Svojom nijansiranom glumom Jelena Miholjević profilira Franju kao izrazitu individualnost, tragičnu jedinku za koju nema pravog mjesta unutar gibanja masa." (Tomislav Kurelec, Kulisa.eu)

"...kvalitetna glumačka igra u kojoj nema slabog mjesta, mizanscen presvučen koreografijom, brzina, karikaturalnost, citatnost i geg. (...) Svaki član ansambla može sa zahvalnošću izaći na scenu jer svi su potvrdili svoju kvalitetu ili čak i pokazali novu." (Igor Ružić, T-portal)

"Odličan Mihanovićev tekst ponudio je Frljiću mogućnost tzv. materijalizacije metafore, pa tako se smjenjuju situacije na koje morate vrebati i čekati ih otvorenih očiju i uma." (Olga Vujović, Radio Sljeme)

Video

Sa podrškom