Proces

"Proces" je jedan od onih naslova koji uvijek iznova intrigira, kao materijal za čitateljsko promišljanje ili predložak za filmsko te kazališno uprizorenje. Kafkin najpoznatiji roman odlikuje jednostavan, pravocrtni fabularni sklop i istodobna neiscrpna slojevitost značenja, čudesna, tjeskobna atmosfera i emotivno-intelektualna zagonetnost. Svemoćni, tlačiteljski birokratski aparat koji guta ljudskost i Josef K., "vjerojatno najpoznatiji inicijal svjetske književnosti", simboli su nečovječnosti svakog sustava vlasti i moći, odnosno zbunjenosti, nesnalaženja i straha pojedinca stjeranog u kut. Josef K. u tom smislu izmiče definicijama i heroja i antiheroja, on je djelatan utoliko što se brani, ni sam nije siguran od koga i čega, sloboda mu je ukinuta, a ponos pogažen, da bi na kraju "stid u njemu bio jači od smrti". U režiji Renea Medvešeka, "Proces" se ukazuje kao priča koja neće ostati (tek) na simbolici, već će se zagledati u lica naših ovodobnih nemira i napetosti...

"I za Medvešeka kao redatelja i za našu sredinu važno je ući u tu dimenziju nezaustavljive katastrofe koju opisuje Kafkin "Proces", s time da joj u ovoj izvedbi potrebnu kritičku protutežu drži stalna teatralizacija i samim time blago ismijavanje Svetog Suda. (…) Sve su uloge napravljene precizno, promišeljeno, kontrolirano. (…) Nikola Baće (Josef K.) nigdje ne preglumljuje svoju rolu slučajne, naglašeno anonimne žrtve. Dapače, Baće gradi lik slobodan od generalizacija i karikaturizacija, veoma osjetljiv na svaku pojedinu nijansu govora i mišljenja progonjenog, koliko i postojano uspravnog ljudskog tijela. (…) Medvešekova predstava otvara pogled na drugu stranu nemoći, bolje rečeno na etičku nužnost opraštanja i izmirenja, kao suprotnostima "neumoljivih" progona." (Nataša Govedić, Novi list)

"Rene Medvešek izgradio je sablasno otuđen svijet bizarnih likova koji nudi pregršt tumačenja, od ideoloških do vjerskih totalitarizama 21. stoljeća, što i danas razaraju ljudskost, kao što su to činili u Kafkino vrijeme (…) Nikola Baće je novo glumačko otkriće i od njega možemo očekivati velike uloge. Njegova gluma je uvjerljiva i prirodna, i može se reći da bez poteškoća drži ansambl na okupu i nosi cijelu predstavu. (…) "Proces" je aktualna predstava, koja međutim ne daje odgovore nego postavlja pitanja…"(Nina Ožegović, T-portal)

"Dvanaestoro glumica i glumaca igraju otprilike dvostruko toliko uloga. Prije svega, valja zabilježiti lijep i dirljiv, glumački uvjerljiv povratak na pozornicu Ankice Dobrić, koja igra Poslužiteljevu ženu kao pomalo suludu, seksualiziranu i lucidnu. Izvan sigurne zone zakoračio je i Hrvoje Klobučar, osobito u ulozi Blocka, nesretnika koji je pred sudom već pet godina. Strah, poniznost, gubitak identiteta, Klobučar donosi neposredno i energično." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)

"Glazba Zorana Šćekića istinski je kafkijanski element u ovoj predstavi, ono što odiše mučnom neizvjesnošću." (Bojana Radović, Večernji list)