Redateljica: Nenni Delmestre
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Kostimografkinja: Irena Sušac
Glazba i asistentica režije: Lina Vengoechea
Oblikovatelj rasvjete: Olivije Marečić

Igraju:

PRVA TRUDNICA, u krevetu lijevo do prozora: Jelena Miholjević
DRUGA TRUDNICA, u krevetu lijevo u sredini: Slavica Knežević
ŽENA, u krevetu lijevo: Anja Šovagović-Despot
njezin MUŽ: Boris Svrtan
LJUBAVNICA: Ksenija Pajić
MLAĐA ŽENA, u krevetu desno: Ivana Bolanča / Nataša Janjić
njezin PRVI PRIJATELJ: Janko Rakoš
njezin DRUGI PRIJATELJ: Hrvoje Klobučar
STARIJA ŽENA, u krevetu desno u sredini: Helena Buljan
ŽENA KOJA SPAVA, u krevetu desno do prozora: Marina Nemet
KONOBAR: Enes Vejzović
OTAC PET KĆERI: Predrag Vušović
MATE: Filip Šovagović
JANJA: Vini Jurčić

Inspicijentica: Ana Dulčić Meštrović
Šaptačica: Andrea Glad
Organizatorica: Keka Katona

Premijera: 26. studenog 2004.
Posljednja izvedba: 15. lipnja 2007.
Broj izvedbe: 68

Prije sna" već je treća drama Lade Kaštelan praizvedena u "Gavelli": njene prethodnice, "Adagio" i "Posljednja karika", s uspjehom su igrane na našoj pozornici, vjerojatno zahvaljujući i tome što su u glumcima ansambla teatra u Frankopanskoj pronašle nadahnute suradnike. I "Prije sna" poziva na igru nekoliko glumačkih generacija, kako svojom zanimljivom temeljnom situacijom, tako i preciznim dramaturškim i dijaloškim mehanizmom. Situacija u kojoj se "silom prilike" našla skupina žena, Ladi Kaštelan poslužila je kao okvir u kojem se, u podtekstu slojevitih ljudskih odnosa, dotiču život i smrt, ruralno i urbano, bogato i siromašno, politički podobno i politički nepodbno, a rat odbija biti zaboravljen zbog mira. Nenni Delmestre, redateljici mnogih hvaljenih predstava - prisjetimo se samo Bošnjakove "Nosi nas rijeka" ili Shakespeareove "Oluje" - "Prije sna" je prva režija u kazalištu "Gavella".

Nagrade:
15. Marulićevi dani, 2005.
- nagrada "Marul" za najbolji izvedeni tekst: Lada Kaštelan
- posebna nagrada "Marul" za najbolju ansambl igru: ansambl GDK "Gavella"

12. Festival glumca, 2005.
- nagrada "Fabijan Šovagović" za najbolju žensku ulogu: Anja Šovagović Despot"

Gavella i Europlakat Fair", 2005.
- najbolja glumica u premijernim predstavama sezone 2004./05.: Slavica Knežević
- najbolji glumac u premijernim predstavama sezone 2004./05.: Boris Svrtan

"Lada Kaštelan se i ovim komadom iskazala kao vrsna dramatičarka, kako u pogledu tehnike pisanja (biografska punoća svakog lika, punokrvni i funkcionalni dijalozi, besprijekorna dramaturška kompozicija), tako i u pogledu pronalaženja i problemskog propitivanja ozbiljnih te mnogima zacijelo provokativnih i bliskih tema." (Hrvoje Ivanković, "Jutarnji list")

"Izvrsno uigran glumački ansambl koji je uspio utonuti u svoje uloge, kao i izvrstan tekst koji poput filigrana isprepleće radost, bol, tugu, strah, fatalizam i suvereno dovodi do šokantne kulminacije radnje, pruža jedinstveni doživljaj jer postiže da gledatelj nosi predstavu u sebi i nakon njezina svršetka." (Biserka Balenović, "Hrvatsko slovo")

"Poslije ovih riječi bezrezervne pohvale, puno je teže dokučiti, razotkriti postupak kojim su Lada Kaštelan, svojim osobitim dramskim pismom, i redateljica Nenni Delmestre, svojom naoko minimalističkom režijom, postigle tako neosporno očuđujući i zatravljujući kazališni rezultat." (Želimir Ciglar, "Večernji list")

"Teško je poslije predstave Prije sna, nastale po drami Lade Kaštelan, praizvedene u četvrtak u režiji Nenni Delmestre, u Dramskom kazalištu "Gavella", zaspati s mirom i bez grča u srcu. Likovi te sjajno provedene pripovijesti i dojmljivih dijaloga govore jasno, potresno i bolno o aktualnom trenutku, baš kao i onim univerzalnostima koje nas nikada ne ostavljaju bez zapitanosti, ne dajući nam mira ni spokoja. A nije li baš to oznaka kvalitetne predstave." (Helena Braut, "Vjesnik")

"Jelena Miholjević pogađa bezazlenost, naivnost i srdačnu nepristojnost "djevojke sa sela"; Slavica Knežević smirena je i topla diplomatska posrednica između svih likova komada; Anja Šovagović Despot igra potmuli vulkan očaja i agresivnosti, svakom svojom replikom prelazeći rampu gledateljske ravnodušnosti; Ivana Bolanča uhvatila je i ton i držanje zatvorene mlade osobe koja vrlo teško podnosi teret roditeljskog nasljeđa, a Helena Buljan upravo je nevjerojatno precizna u igranju tupe boli, autodestruktivnosti te potrebe povlačenja od svijeta ugledne sveučilišne profesorice." (Nataša Govedić, "Novi list")