Redatelj: Aleksandar Popovski
Prevoditelj: Andy Jelčić
Dramaturg Dubravko Mihanović
Scenograf: Aleksandar Popovski
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autor glazbe: Marjan Nećak
Autori videa: Lana Cavar i Timy Šarec
Suradnica za scenski govor: Ivana Buljan Legati
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Asistentica scenografa: Nastja Miheljak
Asistentica kostimografkinje: Mia Popovska
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Autor fotografija: Jasenko Rasol

Igraju:

Rikard, vojvoda od Gloucestera, kasniji kralj Rikard III.: Ozren Grabarić
George, vojvoda od Clarencea njegov brat: Andrej Dojkić
Lord Hastings, komornik: Sven Šestak
Lady Ana, udovica Edvardova, princa od Walesa: Martina Čvek
Kraljica Elizabeta, supruga kralja Edvarda IV.: Dijana Vidušin
Lord Rivers, njezin brat: Sven Medvešek
Vojvoda od Buckinghama: Živko Anočić
Kraljica Margareta, udovica kralja Henrika VI.: Bojana Gregorić Vejzović
Kralj Edvard IV.: Hrvoje Klobučar
Vojvotkinja od Yorka, Rikardova, Edvardova i Georgeova majka: Slavica Knežević
Sir William Catesby; Velikaš: Nikola Baće
Dvojica ubojica: Ivan Grčić i Đorđe Kukuljica
Čistač: Filip Šovagović
Gospođa Shore: Anica Kovačević

Inspicijentica: Ana Dulčić
Šaptačica: Andrea Glad

Prva proba: 6. listopada 2017.
Premijera: 15. prosinca 2017.

Predstava traje dva sata i 40 minuta, sa pauzom.

Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Ksenija Pajić.

U novonaručenom prijevodu Andyja Jelčića i viziji redatelja koji je u teatru "Gavella" uprizorio "San Ivanjske noći", jedan od najuspješnijih naslova u povijesti naše kazališne kuće, dolazi nam Shakespeareov komad izuzetne snage i političnosti, priča o ambiciji, vlastohleplju, moći i žudnji za dominacijom. "Kralj Rikard III." obiman je dramski materijal, složen u svojim rodoslovnim labirintima, zahtjevan ne samo zbog kompleksne dramaturške spirale i slojevitih odnosa, već i radi emotivne zamke koju nam je engleski bard priredio. Naime, kroz događaje nas vodi lik (antiheroj) čiji su postupci sve samo ne moralni, ali inteligencija mu je zavodljiva i sposobnost uvida razorna pa ne možemo ne putovati s njim, ne promatrati događaje (i) njegovim očima. Lordovi i kraljice, vojvode i ubojice, iscrtavaju fabularni sklop visoke napetosti i prenapregnutosti, donoseći na pozornicu svijet gdje je čovjek čovjeku ponajprije vuk, a tek potom brat, sin, prijatelj, ljubavnik...

Nagrade:

Festval Purgatorije, Tivat, 2018.
- nagrada za glumačku bravuru: Bojana Gregorić Vejzović

Viminacium Fest – mitovi stari i novi, Požarevac, 2018.
- nagrada za najboljeg glumca večeri: Ozren Grabarić
- nagrada za najboljeg glumca Festivala: Ozren Grabarić

"Gavella je ljestivicu digla nevjerojatno visoko i parirati joj neće biti lako. (…) To je Shakespeare koji govori o nama! Popovski oko Rikarda slaže jako ženske uloge, kraljice, sve odreda ogrezle u krvavu borbu za tron. Bojana Gregorić Vejzović kao kraljica Margareta ostvarila je jednu od svojih boljih uloga, a prate je u stopu: Dijana Vidušin, Slavica Knežević i Martina Čvek." (Bojana Radović, Večernji list)

"U komadu koji jasno asocira na suvremene političke neprilike redatelj nije išao za izravnim osuvremenjivanjem komada, već ga je povezao s današnjicom nekolicinom finih i efektnih kopči, poput kraja prvog dijela u kojemu Filip Šovagović u ulozi čistača progovara iz gledališta, kao predstavnik javnosti i naroda. (…) Neopisivom lakoćom i dosljednošću odigrao je (Ozren Grabarić) Rikardovu fizičku deformiranost, istodobno odlično oblikujući njegove mentalne igre i karakterne mijene – od očajnika preko okrutnika, lažnog prijatelja, zavodnika… do u trenu onemoćala i ostarjela kralja na kraju. Sve mijene dodatno je obogatio ironičnim komentarom u publiku koji je liku dao dozu duhovitosti, u isto nam ga vrijeme približivši i pretočivši u našeg suvremenika." (Igor Tretinjak, Vijenac)

"Ovaj prijevod, djelo Andyja Jelčića, tečan je i nenametljiv, dovoljno raskošan da ponese genijalnu rječitost piščevu a opet, senzibilitetom, sintaksom i ritmom, nadaje se kao suvremen idiom, onakav kakav je dakle i bio i Shakespeareov jezik njegovim suvremenicima. Zato uz njega vrijeme prolazi brže, a možda ga je zato lakše i sažimati. (…) Aleksandar Popovski nije prvi put ovako suvereno režirao Shakespearea u Gavelli. Prije evo gotovo točno deset godina postavio je "San Ivanjske noći"." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)