Redatelj: Dalibor Matanić
Scenograf: Deni Šesnić
Kostimografkinja: Ana Savić Gecan
Asistentica kostimografkinje: Morana Cerovec
Autori glazbe: Pavao Miholjević i Jura Ferina
Suradnica za pokret: Irma Omerzo
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Fotografije: Jasenko Rasol
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

Igraju:

IVA, studentica: Ivana Roščić / Tena Nemet Brankov
MARIJA, studentica: Nataša Janjić Lokas
OLGA: Biserka Ipša
BLAŽ: Darko Milas
DANIEL, mladić u najboljim godinama: Živko Anočić
LIDIJA: Nela Kocsis
SUSJED LASIĆ, ratni veteran: Franjo Dijak
GOSPOĐA LASIĆ: Ana Kvrgić
DOKTOR PERIĆ, ginekolog: Filip Šovagović
IVICA: Janko Rakoš
NEPOZNATI MUŠKARAC, tj. ANTE: Nenad Cvetko / Ozren Grabarić
INSPEKTOR: Sven Medvešek
DALIBOR: Đorđe Kukuljica

Inspicijentica: Snježana Majdak
Šaptačica na probama: Andrea Glad

Prva proba: 15. listopada 2012.
Premijera: 11. siječnja 2013.
Posljednja izvedba: 10. lipnja 2016.
Broj izvedaba: 53

Predstava traje sat i 40 minuta.

I deset godina nakon premijere filma, "Fine mrtve djevojke" ukazuju se ne samo kao jedan od prvih naslova suvremene hrvatske kinematografije, već i kao još uvijek točna dijagnoza lica i naličja "hrvatskog danas", s mnogim njegovim (našim) "-fobijama", "-ginijama", i "-izmima". Komornost ovoga filma pak, njegova sabitost, snažni likovi i arhetipski sukobi što ih oni sa sobom donose, primakle su ga pozornici. Pritom je koscenarist filma, Mate Matišić, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih dramatičara, a ni Dalibor Matanić nije bez iskustva rada u teatru, pri čemu je njegov sjajan osjećaj za rad s glumcima filmska konstanta, a točnost u detektiranju društvenih problema i spremnost da se s njima suoči neupitnost. "Fine mrtve djevojke" u kazalištu "Gavella" pritom nisu preslik filma, već punokrvna kazališna predstava koja filmske motive koristi tek kao polazišnu točku za ispitivanje stanja u kojem se kao društvo nalazimo. Priča o dvije studentice, zaljubljene lezbijke, koje unajmljuju stan u kući pored zagrebačkog Zapadnog kolodvora, želeći si osigurati mirni kutak i privatnost, počinje kao melodrama, da bi se postupno pretvorila u tragediju, sa svim posljedicama što ih ova nužno donosi, svojom se tematikom i pristupom smještajući negdje na pola puta između realizma i groteske, drske komedije i socijalne vivisekcije...

Nagrade:

20. Međunarodni festival malih scena, 2013.
- nagrada "Veljko Maričić" za najboljeg mladog glumca: Živko Anočić
- nagrada "Veljko Maričić" za najbolju epizodnu ulogu: Nela Kocsis
- nagrada "Veljko Maričić" za najbolji suvremeni dramski tekst: Mate Matišić

37. Dani satire, 2013.
- nagrada za najbolju režiju: Dalibor Matanić
- nagrada “Ivo Serdar” za ulogu najbolje prihvaćenu od publike: Nela Kocsis
- glumačka nagrada: Živko Anočić

Nagrada hrvatskog glumišta, 2013.
- za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst: Mate Matišić

21. Festival glumca, 2014.
- nagrada "Fabijan Šovagović" za najbolju glumicu: Nela Kocsis

"Sasvim je izvjesno da "Gavella" ima novi hit, jedan od onih koji će "regrutirati" i one koji kazalište izbjegavaju u širokom luku." (Maja Hrgović, Novi list)

"Glavne junakinje Ivana Roščić i Nataša Janjić Lokas su odlične. (...) Predstava je kazališni hit kakav u "Gavelli" odavno nismo vidjeli." (Bojana Radović, Večernji list)

"Oni koji mrze, tu je predstava posve jasna, nepovratno uništavaju sami sebe. U tome su sadržani ogromna toplina i humanizam Matišićeva rukopisa, kao i kvaliteta Matanićeve režije." (Nataša Govedić, Novi list)

"Svaki segment Matišićeve slagalice nikoga ne predstavlja, ni ne ostavlja, nevinim." (Igor Ružić, T-portal)

"Kazalište "Gavella" dobilo je značajnu predstavu." (Gordana Ostović, Jutarnja kronika Hrvatskog radija)

"Nijansiranost u pristajanju na to zlo svakog vrlo različitog pojedinca najveća je vrijednost izvrsne Matanićeve predstave koja je oduševila većinu onih koji su je vidjeli..." (Tomislav Kurelec, Kazalište.hr)

"Najbolji dio predstave su glumci, svi odreda jako dobri i uvjerljivi, a neki i sjajni. (...) ...imamo dobru dramu s bogatom lepezom tragičnih likova, u čijem je središtu jedna tužna i neostvariva ljubav. (Elizabeta Hrstić, Politika plus)