Prevoditelj: Božidar Škritek
Redatelj: Dražen Ferenčina
Asistent redatelja: Vanja Jovanović
Dramaturg: Dubravko Mihanović
Autor glazbe: Igor Valeri
Scenografi: Dražen Ferenčina, Davor Molnar
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Scenski pokret: Maja Huber
Oblikovatelj svjetla: Tomislav Kobia
Savjetnik za mađioničarske trikove: Domagoj Ivanković

Igraju:
Ranjevska, Ljubov Andrejevna: Sandra Lončarić
Anja, njezina kći: Antonia Mrkonjić
Varja, njezina pokćerka: Anja Đurinović Rakočević
Dunjaša, sobarica: Antonija Pintarić / Tara Rosandić
Gajev, Leonid Andrejevič, brat Ranjevske: Miroslav Čabraja
Lopahin, Jermolaj Aleksejević, trgovac: Ivan Ćaćić
Trofimov, Pjotr Sergejevič, student: Ivan Grčić
Simeonov-Piščik, Boris Borisovič, vlastelin: Duško Modrinić
Charlota Ivanovna, guvernanta: Antonija Stanišić Šperanda
Epihodov, Semjon Pantelejevič, blagajnik: Enes Vejzović
Firs, lakaj: Davor Panić
Jaša, mladi sluga: Aljoša Čepl

Inspicijent: Eduard Srčnik / Momir Mirković
Šaptačica: Katarina Milićević

Premijera: 6. srpnja 2020. Osječko ljeto kulture

                            

U ovom trenutku, kad s jedne strane zazivamo promjenu – društvenu, političku, ideološku, osobnu – a s druge je se pribojavamo, jer mogli bismo izgubiti neke udobnosti na koje smo navikli, "Višnjik" nam se ukazuje kao tekst koji progovara upravo o tome. O ljudima koji su se uljuljkali u ugodi i koji su, kako kaže Ljubov Andrejevna, "izgubili sposobnost promatranja stvari", te onima koji predlažu konkretne akcije i nude rješenja, no u svojoj pragmatičnosti nemaju ni vremena, ni afiniteta za sanjarenja i prisjećanja, za iracionalnost i žaljenje. Lopahin, zanimanjem ne slučajno trgovac, tako će reći: "Treba tu malo raščistiti, počistiti... Na primjer, recimo, srušiti sve stare građevine, eto, ovu kuću, ona ionako nije više ni za što, posjeći stari višnjik..." Tjeskoba, humor i bol "Višnjika" pulsiraju u pukotinama nesavršenosti svih njegovih likova; tu je nepregledan prostor ove drame. Okrhnuti smo i sapeti, a okolnosti se mijenjaju, promjena je nužna. Ono što se siječe nekima je tek drveće koje slabo rađa, a nekima djetinjstvo, utočište, mjesečina. Anja: "Zbogom, stari živote!" Trofimov: "Zdravo, novi živote!" Napetost vremena kojem svjedočimo po mnogočemu je bliska napetosti "Višnjika". Nadajmo se, ne i njegovom pesimizmu.