Redatelj: Paolo Magelli
Prevoditeljica: Vanda Mikšić
Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština
Scenograf: Lorenzo Banci
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autor glazbe: Ljupčo Konstantinov
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Izrada videa: Lorenzo Banci, Žad P. Novak i Tamara Damjanović
Asistentice redatelja: Tamara Damjanović i Žad P. Novak
Asistentica scenografa: Ana Pulić
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Autorica fotografija: Ines Stipetić

Igraju:

Ksenija Pajić
Jelena Miholjević
Barbara Nola
Nataša Janjić
Tena Nemet Brankov
Petra Svrtan
Janko Rakoš
Ranko Zidarić
Enes Vejzović
Igor Kovač

Orkestar:
Gitara – Igor Kovač
Klarinet – Petra Svrtan
Klavir – Jelena Miholjević, Janko Rakoš
Bas – Enes Vejzović, Nataša Janjić
Harmonika – Barbara Nola
Violina – Barbara Nola
Bubnjevi – Ranko Zidarić
Saksofon – Tena Nemet Brankov
Marakas – Nataša Janjić
Vokal – Ksenija Pajić

U predstavi se koristi dio pjesme "Patuljci" Vlade Divljana.

Inspicijentica: Snježana Majdak
Šaptačica: Marina Fakac

Prva proba: 15. svibnja 2017.
Nastavak rada: 24. kolovoza 2017.
Premijera: 22. rujna 2017.

"Ponovno ujedinjenje dviju Koreja" Joëla Pommerata, duhovit je i poetičan scenski predložak, ponuđen izvođačima s nježnošću i razumijevanjem glumca koji piše za glumce. Paolo Magelli pritom je redatelj koji ovakve, formom raspršene tekstove, svojim redateljskim postupkom vješto okuplja i zbija, znajući im istaknuti dramatičnost i ludičnost. Pommeratovo je pismo "gorko-slatko", ali francuski autor kao da se uz osmijeh poigrava s melodramatičnom matricom, ne izrugujući joj se, nego ju inventivno preispitujući. U prijevodu Vande Mikšić, nedavne dobitnice Nagrade "Iso Velikanović" za prevoditeljski rad na Georgesu Perecu, "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja" sugerira predstavu – "pohvalu ljubavi", zaigranu i otvorenu za emotivan susret s gledateljem. Izvedbe suvremenih francuskih dramskih tekstova u hrvatskom su kazalištu rijetkost, pa je "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja" već i po tome zanimljiva novost na pozornici našeg teatra...

"Brz ritam predstavu čini lako gledljivom, a pitanja i dileme koje postavlja odjekuju u gledatelju. Magelli je odlično odabrao glumce, i to ansambl u cjelini, ali podjelom svake od pojedinih epizoda. Također je vrlo precizno dozirao erotičnost jer, ruku na srce, bilo bi licemjerno dva i pol sata govoriti o ljubavi, a ne pokazati da nam za nju, uz srce i glavu, treba još pokoji organ. Kao i uvijek u Magellijevim predstavama, glumci daju sve od sebe, ali i pokazuju svoje novo lice." (Bojana Radović, Večernji list)

"Dio publike oduševila je hrabrost i neposrednost režije i igre, a dio je zbilja postao zabrinut nad upravo čedno prikazanom golotinjom. Najvažnije je sljedeće: Magelli je razbudio ansambl Gavelle i pružio svakom glumcu prostor da se okuša prije svega sam sa sobom. Predstava traje dva sata i deset minuta, nema stanke, i nije potrebna. Desetero glumaca energično i neposredno daje dakle mnoštvo uloga, no svaki ima zajednički nazivnik." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)

"Ne može se reći da Magellijev rad s glumcima ne daje otkrivalačke rezultate. U ovoj predstavi, recimo, susrećemo novu pobunjeničku snagu, satirički dar i zrelu scensku samosvijest Nataše Janjić, kao i originalnu tragičnu ekspresivnost mlade Tene Nemet Brankov. Ironijska distanca kojom se bavi Ranko Zidarić ubojitija je no ikad, kao što je i rastvorenost različitih lica poraza u izvedbi Enesa Vejzovića dokaz da nema dubljeg društvenog skalpela od glumačkog razanja maski licemjerja." (Nataša Govedić, Novi list)

"'Ponovno ujedinjenje dviju Koreja' totalno je kazalište. Magellijeva predstava kao kirurškim nožem do srca ogoljava odnos dvaju spolova. (...) Svakako gledati udvoje!" (Želimir Ciglar, Vijenac)

Video