Redatelj i autor dramatizacije: Saša Anočić
Dramaturginja: Petra Mrduljaš
Scenograf: Saša Anočić
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autor glazbe: Matija Antolić
Autorica video materijala: Jelena Sušac
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Suradnica za scenski govor: Ivana Buljan Legati
Asistent scenografa: Tomica Hrupelj
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Autorica fotografija: Vladimira Spindler

Igraju:

Melkior: Franjo Dijak
Maestro: Dražen Kühn
Ugo: Živko Anočić
Don Fernando: Amar Bukvić
Atma: Filip Šovagović
Vivijana: Dijana Vidušin
Fredi, Pukovnik, Ulični svirač, Sudac: Hrvoje Klobučar
Enka: Martina Čvek
Slijepac s vagom, Thérnardier, Orijaš, Major liječnik, Melankolik: Sven Medvešek
Njutanji, Mali, Kero: Nenad Cvetko
Kurt, Krele, prolaznik Brabonjak: Janko Rakoš
"Meksikanac", Vodnik 2, Vozač tramvaja, Čičak, Menjou: Andrej Dojkić
Prva prostitutka, Starija glumica, Mama Kurtova i Elzina: Natalija Đorđević
Cviker, Major obuke, Vodnik 1: Ivica Pucar
Plakater, Cikorije, Starčić, Vojnik seljak, Hermafrodit: Ivan Grčić
Luda pijanistica, Elza: Antonija Stanišić Šperanda
Druga prostitutka, Vodnik 3, Vojnik Mađar, Tartuffe: Andrej Kopčok
Mitar, Gospodin s cvijećem: Đorđe Kukuljica
Šofer, Mršavi student, Vodnik 2, Regrut 1, Maršal Dvora: Nikola Baće
Acika (bolničarka), Žena na ulici: Anja Đurinović Rakočević
Ulični svirači: Matija Antolić
Jeremija Bundalo

Inspicijentica: Snježana Majdak
Šaptačica: Andrea Glad

Prva proba: 24. listopada 2018.
Premijera: 22. veljače 2019.

"Kiklop" Ranka Marinkovića neosporno se ubraja među klasična djela hrvatske književnosti 20. stoljeća, a neki ga smatraju i prvim postmodernim hrvatskim romanom. Na jednoj razini, "Kiklop" je omaž boemskom ozračju međuratnoga Zagreba u kojem je Tin Ujević pisao i obilazio kavane, što su bile poprišta intelektualnih nadmetanja jednog od posljednjih naraštaja umjetnika-erudita. U tom miljeu kreće se sada već gotovo arhetipski lik Melkiora Tresića, mladoga intelektualca u potrazi za identitetom, u isti mah zadivljena i zgađena plejadom likova s kojima se želi poistovjetiti, poput očinske figure pjesnika Maestra te zbunjujućeg Uga, istodobno neodoljivog, odvratnog i smiješnog. Na drugoj razini, roman je i ljubavna priča kojoj je u žarištu Žena-Nepoznanica. Melkior joj nadijeva ime Vivijana, prema francuskoj glumici Viviane Romance, stvarajući u umu i mašti utjelovljenje vječne žudnje koja poprima obrise niza mitskih i literarnih žena, budeći u Melkioru neizdrživu ljubomoru, ali i idealističku čežnju za ljepotom. Ovaj roman složene strukture može se čitati realistično, kafkijanski, pa čak i pirandellovski, a da se njegova slojevitost pritom ne iscrpi, čemu teži i nova scenska adaptacija – nakon više od četiri desetljeća – koju potpisuje redatelj predstave Saša Anočić...