Premijera predstave "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja"

18. 09. 2017.

U petak, 22. rujna 2017. u kazalištu "Gavella" premijerno će biti izvedena predstava "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja" Joëla Pommerata, u režiji Paola Magellija. "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja" Joëla Pommerata, duhovit je i poetičan scenski predložak, ponuđen izvođačima s nježnošću i razumijevanjem glumca koji piše za glumce. Paolo Magelli pritom je redatelj koji ovakve, formom raspršene tekstove, svojim redateljskim postupkom vješto okuplja i zbija, znajući im istaknuti dramatičnost i ludičnost. Pommeratovo je pismo "gorko-slatko", ali francuski autor kao da se uz osmijeh poigrava s melodramatičnom matricom, ne izrugujući joj se, nego ju inventivno preispitujući. Predstavu režira Paolo Magelli, dramaturginja je Željka Udovičić Pleština, scenografiju potpisuje Lorenzo Banci, kostime Marita Ćopo, autor glazbe je Ljupčo Konstantinov, a oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik. U predstavi igraju Ksenija Pajić, Jelena Miholjević, Barbara Nola, Nataša Janjić, Tena Nemet Brankov, Petra Svrtan, Janko Rakoš, Ranko Zidarić, Enes Vejzović i Igor Kovač.

Izložba radova Duška Šibla - Ciklus sjećanja na Marina Držića

04. 09. 2017.

U ponedjeljak, 11. rujna 2017., u 19,00 sati, u atriju kazališta "Gavella" otvorit ćemo izložbu radova Duška Šibla – Ciklus sjećanja na Marina Držića. O radovima će govorit Boris Svrtan, ravnatelj kazališta "Gavella", i Duško Šibl, a Amar Bukvić, Ozren Grabarić i Đorđe Kukuljica govorit će Držićeve tekstove. Istaknuti hrvatski slikar i crtač Duško Šibl pridužio se značajnoj 450. godišnjici smrti Marina Držića (1567.-2017.), najvećeg hrvatskog komediografa, jednog od najistaknutijih hrvatskih pisaca uopće te jednog od najvažnijih autora eurpske renesansne komediografije.S novim ciklusom slika inspiriranih bezvremenim likovima iz Držićevih komedija (Dundo Maroje, Laura, Maro, Bokčilo, Dugi Nos, Sadi, Ugo, Petrunjela, Pomet, Đivo), Duško Šibl u vrlo je kratkom vremenskom periodu ovog ljeta napravio ciklus sjećanja na dubrovačkog renesansnog književnika. Šiblov temperamentni, ekspresivni slikarski rukopis odlično se povezao s renesansnim Držićevim likovima, u čijoj je suvremenoj prezentaciji umjetnik spojio ne samo element satire, groteske i poklade, već je u prikaz integrirao element pokreta, što je uz jaki i kontrasni kolorit slikama dalo sasvim novu, dinamičnu kompoziciju.Naime, Šiblove studije ljudskog pokreta u zadnja dva desetljeća neka su od najboljih djela tog žanra u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti. Karakterističan simultanitet obrisa kretnji androginih tijela prate perspektivne i anatomske nepravilnosti, koje umjetnik svjesno primjenjuje kao vlastiti manifest, što se idealno spojilo s idejom prikazivanja Držićevih kazališnih likova. Između teme ars amatoria i svijesti o našoj smrtnosti - kojima se Duško Šibl intenzivno bavi u svojem slikarstvu - ispreplela se u novom ciklusu plejada Držićevih likova, kojoj je umjetnik podario novu emotivnu, karakternu i psihološku dimenziju suvremenosti.