Jedan od osinvača Zagrebačkog dramskog kazališta, danas Gradskog dramskog kazališta "Gavella", teatrolog, pedagog, prevoditelj, kazališni kritičar i redatelj, utemeljitelj Akademije za kazališnu umjetnost u Zagrebu, dr. Branko Gavella, preminuo je 8. travnja 1962. godine. U književnosti se javio 1910. kazališnim kritikama u "Agramer Tagblattu", koje je pisao sve do 1918., surađujući istovremeno u "Savremeniku" i "Hrvatskoj njivi", dramska djela i operna libreta prevodio je s francuskog, njemačkog, talijanskog, češkog i engleskog. U zagrebačkom kazalištu počinje režirati1914. gdje je, a potom i u svim južnoslavenskim kazališnim središtima, Češkoj, Slovačkoj te Italiji, postavio 279 dramskih i opernih djela, pri čemu se posebice ističu režije Držića, Gundulića, Brezovačkoga, Krleže, Begovića, Shakespearea, Pirandella i Wagnera. Od 1950. objavljuje niz studija i eseja o hrvatskim dramatičarima i pjesnicima (Marinu Držiću, Ivanu Mažuraniću, Augustu Šenoi, Ivi Vojnoviću i posebice Mirolavu Krleži), književnih "portreta" ( o Mihovilu Kombolu, Ljubi Babiću) i nastavlja ranija istraživanja o "estetici kazališta i glume", dok metodom teatrološke sociologije raspravlja o stilskim obilježjima hrvatskoga glumišta i njegovu odnosu prema svojemu "kazališnom susjedstvu". Režirao je neke od antologijskih predstava današnjeg kazališta "Gavella", poput "Golgote" i "U logoru" Miroslava Krleže, "Macbeth" i ""Kako vam drago" Williama Shakespearea.