Slijedi na repertoaru

Ciklus klasične i jazz glazbe u Gavelli
Petak, 28. veljače

Oblikovanje vremena: kazalište Igora Vuka Torbice
Subota, 01. ožujka
Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija
Slažem se
Dino Radojević, hrv. redatelj rođen u Stanišiću kraj Sombora 1. siječnja 1927., a umro u Zagrebu 9. svibnja 1986.
Završio studij režije na Akademiji za igralsko umetnost u Ljubljani (1950). Nakon trogodišnjeg angažmana u Prešernovu gledališču u Kranju, gdje je režirao djela I. Cankara (Jakob Ruda), M. Gorkoga (Na dnu) i W. Shakespearea (San ivanjske noći), na poziv B. Gavelle prešao u novoosnovano Zagrebačko dramsko kazalište (1953), u kojem je uz više antologijskih režija ostvario i neke od emblematskih predstava toga kazališta, npr. "Kraljevo" Miroslava Krleže (1970). Istaknuo se uprizorenjima drama američkih pisaca - E. O'Neilla (Mjesečina za jadnike), A. Millera (Vještice iz Salema i Sjećanje na dva ponedjeljka) i T. Williamsa (Tramvaj zvan žudnja i Mačka na vrućem limenom krovu), klasičnog repertoara (Sofoklo, Kralj Edip; W. Shakespeare, Na Tri kralja ili kako hoćete), ali i modernih klasika (A. Strindberg, Mrtvački ples; L. Pirandello, Šest lica traži autora; B. Brecht, Život Galilejev). Posebno značajan odvojak njegova redateljskoga opusa čine uprizorenja suvremenih hrvatskih dramatičara (S. Šnajder, Minigolf; M. Matković, Tigar; P. Budak, Klupko; I. Bakmaz, Akcija i čistilište). Niz režija Radojević je ostvario i na pozornici zagrebačkoga HNK (Shakespeare, Kralj Lear; M. Božić, Pravednik; J.-P. Sartre, Zatočenici Altone te Vrag i dragi Bog; M. Krleža, Put u raj) te na Splitskome ljetu (A. Camus, Caligula; S. Šnajder, Hrvatski Faust; M. Kundera, Jacques fatalist) i Dubrovačkim ljetnim igrama (P. Calderón, Zalamejski sudac; Shakespeare, Hamlet). Pripadao je tzv. Kartelu Gavellinih nastavljača (uz K. Spaića, B. Violića i G. Para). Dugi niz godina radio je kao profesor glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Jedan je od najistaknutijih predstavnika postgavellijanskoga naraštaja redatelja koji je obilježio hrvatsko kazalište druge polovine 20. stoljeća.
Petak, 28. veljače
Subota, 01. ožujka