Pero Kvrgić

Pero Kvrgić rođen je u Moravicama, u Gorskom kotaru, 4. ožujka 1927. godine. Polazio je nekadašnju zagrebačku Zemaljsku glumačku školu i Dramski studio u Zagrebu. Godine 1944., kao sedamnaestogodišnjak, pridružio se partizanskim kazališnim skupinama "Ivan Goran Kovačić" i "August Cesarec". Od 1950. do 1954. član je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, nakon čega se priključuje novoustrojenoj skupini "pobunjenika" iz HNK-a, što je osnovala Zagrebačko dramsko kazalište, danas kazalište "Gavella". Nakon rada u Zagrebačkom dramskom kazalištu, ponovno se vraća u HNK Zagreb, u čijem ansamblu ostaje do umirovljenja. Pero je Kvrgić glumio u svim većim kazalištima i kazališnim skupinama u Hrvatskoj, kao i na festivalima, među kojima su i Teatar &TD, Zagrebačko kazalište mladih, HNK u Splitu, riječki HKD teatar, dubrovačko Kazalište "Marina Držića", zagrebački "Kerempuh" i "Komedija", Teatar u gostima, Epilog teatar, brijunski Teatar Ulysses, Žar ptica, "Bagatella", Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto... Ostvario je uloge kako u impozantnom nizu klasika, tako i mnogobrojnim djelima suvremenih autora, od čega svakako treba izdvojiti nisku likova iz dramskih djela Marina Držića, od Muna iz drame "Skup", koju 1950. režira Branko Gavella, do uloga Pometa, Dunda Maroja, Zlatikuma, Arkulina, Negromanta, Staniše, Gulisava Hrvata... Prema nekim podacima, broj uloga koje je Pero Kvrgić u kazalištu odigrao tijekom svoje karijere bliži se brojci od 200, a među njima se doista može pronaći sve: Scapin iz Moliereovih "Scapinovih spletki", Harpagon iz "Škrtca", Sganarelle iz "Don Juana", Sampognetta iz Pirandellove drame "Večeras improviziramo", Otac iz "Šest osoba traži autora", zatim su tu Mockinpott iz Weissovih "Patnji gospodina Mockinpotta", Don Zane iz Marinkovićeve "Glorije", Nemoćnik iz "Nemoćnika u pameti", dubrovačkoj inačici Moliereovog "Umišljenog bolesnika", Nepoznati u Begovićevu "Pustolovu pred vratima", Periklo u istoimenoj Shakespeareovoj drami, Poljski Židov iz Krležine drame "U logoru", Kir Janja iz istoimene drame Jovana Sterije Popovića, kao i legendarne "Stilske vježbe" Raymonda Queneaua. Ta je predstava premijerno prikazana 19. siječnja 1968. godine i od tada je konstantno na repertoaru, oborivši sve hrvatske rekorde te sloveći kao potencijalno najdugovječnija predstava na svijetu, igrana u istoj postavi (uz Peru Kvrgića tu je i Lela Margetić). Svoje kolumne, pod imenom "Stilske vježbe", Kvrgić piše od 2000. do 2002. u "Vijencu", a knjiga s njima izdana je 2004. godine. Pero Kvrgić nastupao je u nizu televizijskih i igranih filmova ("Opsada", "H-8", "Tri četvrtine sunca", "Drug predsjednik centarfor", "Sreća dolazi u 9", "Prijeki sud", "U sredini mojih dana", "Kamenita vrata", "Nausikaja", "Pont Neuf", "Doktor ludosti"...). Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su i Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo, Nagrada "Dubravko Dujšin", Nagrada Grada Zagreba, Nagrada Grada Dubrovnika, nagrada na Sterijinom pozorju, kao i na sarajevskim Malim scenama, Nagrada "Orlando", Nagrada "Tito Strozzi", Nagrada hrvatskog glumišta, Nagrada "Eleonora Duse", "Marul" itd. Pero je Kvrgić od predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića odlikovan Redom kneza Branimira za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske, a 2007. godine dobio je i vlastitu zvijezdu u hrvatskoj Ulici slavnih na opatijskoj šetnici Slatini.
Pero Kvrgić preminu je u Zagrebu, 23. prosinca 2020.