Redateljica i autorica dramaturške obrade: Ivica Boban
Prevoditelj: Boris B. Hrovat
Scenograf: Zlatko Kauzlarić Atač
Kostimografkinje: Doris Kristić i Đenana Voljevica Čičić
Oblikovanje svjetla: Deni Šesnić
Izbor glazbe i scenski pokret: Ivica Boban
Dramaturški savjetnik: Mladen Martić
Maske komedije dell' arte: Miljenko Sekulić
Igraju:
Molière, francuski komediograf i glumac: Marinko Prga
Bejartova, glumica koja živi u Molièrovu domu: Mirjana Sinožić
Isabella, kći Bejartove, glumica u istoj družini: Ana Kraljević
Valerio, glumac, Molièreov prijatelj: Ivan Glowatzky
G. Pirlone, licemjer: Stojan Matavulj
Leandar, građanin, Molièreov prijatelj: Berislav Tomičić
Grof Lasca: Ivica Plovanić
Foresta, Molièreova sluškinja: Ines Bojanić
Lesbino, Molièreov sluga: Darko Plovanić

Stavljanje na repertoar u Hrvatskoj potpuno nepoznata, a u domovini nedovoljno cijenjena, komada samo je po sebi rizičan pa dakle i pustolovan potez. Bez poznavanja pak komedije dell' arte nemoguće je razumjeti Goldonija, ali i Molièrea. A biti u duši trajno histrionom, znači dijeliti iste one treptaje ljepote i rugobe od kojih su se sastojali životni algoritmi obojice velikana. U svojoj dramaturškoj obradi, redateljica nije ničim narušavala ni temeljnu priču, ni strukturu Goldonijeva "Molièrea". Dodavanjem ulomaka "Mizantropa", "Tartuffea" i "Don Juana" u klasičnim prijevodima Vladimira Gerića, Radovana Ivšića i Slavka Ježića, tek su uravnotežene obje sadržajne potke komada, ona izmaštana ljubavna i ona stvarna društvena u vrijeme kada piše upravo "Mizantropa" i "Don Juana". A bez potonje, koja govoreći o Molièreovoj borbi za dopuštenje igranja "Tartuffea" govori i o vječito neravnopravnoj borbi umjetnosti i vlasti te odnosu teatra i društva, nema ni pravoga suvremenog razumijevanja. Goldonijeva dokazana blagost i pomirljivost nisu iznevjerene, a Molière je zadobio svoju ljudsku i stvaralačku punoću.
Mladen Martić, "O varaždinskom Goldoniju"