prijevod: Ivan Matković
redatelj: Dino Mustafić
dramaturginja: Željka Udovičić Pleština
scenograf: Ozren Bakotić
kostimografkinja: Marija Žarak
skladateljica: Tamara Obrovac
oblikovatelj svjetla: Zoran Mihanović
oblikovatelj zvuka: Željko Mravak
scenski pokret: Alen Čelić

igraju:

SOFIJA FUENTES: Zoja Odak
SATNIK: Ante Čedo Martinić
ALEKSANDRA FUENTES, udata za Sofijina sina Emilijana: Snježana Sinovčić Šiškov
PORUČNIK: Nikola Ivošević
JANINA FUENTES, udata za Sofijina sina Alonza: Andrijana Vicković
FIDELIJA FUENTES, Aleksandrina kći: Mia Krajcar
EMMANUEL, posilni: Mijo Jurišić
CECILIJA SANJINES, Emmanuelova djevojka: Dijana Vidušin
TEREZA SALAS: Jasna Malec
ALONZO FUENTES, Sofijin sin: Alen Čelić
ALEKSIS FUENTES, Aleksandrin sin: Roko Sikavica, Šimun Majstorović
KATARINA: Arijana Čulina
ROZA: Bruna Bebić Tudor
MARILUZ: Silvana Stanić
RAMONA: Tajana Jovanović
FILIP KASTORIA: Ratko Glavina
BEATRIS KASTORIA, njegova žena: Dara Vukić
OTAC GABRIJEL, župnik: Ilija Zovko

Udovice se događaju bilo kojoj zemlji.
Udovice se prepoznaju u bilo kojem vremenu.
Udovice niču poslije bilo kojeg rata.
Kazališna zapitanost o vremenu koje nas je snašlo pronašla ih je za nas.
Pronašla ih je u "Trilogiji otpora" Ariela Dorfmana koju osim "Udovica" čine još "Djevojka i smrt" te "Čitač".
Željka Udovičić Pleština, "Čudesne umnožavajuće udovice"
Žrtve rata ili vojne diktature ostaju na kraju tek faktografski podaci, brojevi izgubljeni na stranicama povijesti, brojevi kojima se čudimo. Zaprepašćuje nas njihova veličina, oko koje se katkad teško dogovaramo, pa je smanjujemo ili povećavamo, ovisno o tome što bismo brojkama htjeli reći. Ali, iza svih tih brojeva stoje lica, lica onih koji su ih čekali, nadali se do zadnjeg trena. A njih nema u brojkama i brojke ih ne mogu opisati. Upravo takva lica na scenu dovode Ariel Dorfman i Tony Kushner: prkosna i tvrda lica žena koje čekaju da im vrate muževe, sinove ili braću, da ih vrate žive ili mrtve, jer njima pripadaju. No, i politika će učiniti sve da žrtve ostanu samo njezino vlasništvo. Naime, premda mrtvi, još uvijek su oružje koje se može okrenuti protiv njih. Ova drama praizvedena je na festivalu u Edinburghu 1995. Ariel Dorfman i Tony Kushner za "Udovice" su godine 1988. primili nagradu New American Plays, a splitska predstava ujedno je i hrvatska praizvedba.